Prenosimo reportažu Slobodne Dalmacije o djeliću života vezanog uz naš samostanski vrt.

Preneseno sa poveznice: https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/fratri-na-poljudu-i-pojisanu-zavrnuli-rukave-habita-uz-masline-uzgajaju-kukuruz-najveca-je-radost-biti-svjestan-da-jedes-zdravo-1019260

 

Fratri na Poljudu i Pojišanu zavrnuli rukave habita, uz masline uzgajaju - kukuruz: Najveća je radost biti svjestan da jedeš zdravo

PIŠE DAMIR ŠARAC

2. svibnja 2020. - 22:44

foto: Ante Čizmić/HANZA MEDIA

Smatra se kako ćemo ovo ljeto, zahvaljujući svjetskoj nesreći s pandemijom koronavirusa, dočekati s najljepšim okućnicama, vrtovima i poljima u našoj novijoj povijesti – kad smo zapustili zemlji, pa su se nove generacije pitale zbog čega su tolike površine “zasijane” travom i korovom i čemu služe oni prostori za drače oko gradskih kuća...

U općoj dosadi dobrovoljnog zatočeništva mnogi građani odlučili su srediti okućnice i – možete vidjeti po društvenim mrežama – oko kuća stvorili prave male rajske vrtliće za jutarnju i popodnevnu razonodu na suncu i zraku.

Rukave habita zavrnuli su i fratri koji su stoljećima uz samostane držali povrtnjake i domaće životinje, koji su nekoć velikim, a danas manjim redovničkim obiteljima značile opstanak.

Braća svetoga Frane živjela su sve do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća većinom od zemlje oko samostana i prošnje od vrata do vrata.

U dane karantene, kad se u župnim uredima vode samo matice umrlih i nema vjenčanja, prvih pričesti, krizme, vjeronauka ni uobičajenih kontakata, a mise služe bez vjernika, njihovi vrtovi koji su bili poprilično zapušteni zelene se kao prava povrtna gospodarstva.

Ono što im je viška, ne prodaju, nego dijele potrebnima. I to je pravilo.

 

VEĆ KAO DIJETE NAUČIO RADITI NA ZEMLJI

Posjetili smo ih taman uoči jučerašnjeg blagdana svetoga Josipa Radnika, zaštitnika onih koji u znoju lica svoga kruh jedu ili ako vam je draže, Prvog maja, svetkovine radnih ljudi.

Nije bilo sumnje da će najveći sportaš među dalmatinskim franjevcima postići i najbolje rezultate na aktualnom fratarskom izazovu: fra Tomislav Hrstić (47), župnik Svete Trojice iz samostana sv. Ante na Poljudu, poznat trkačkoj populaciji kao dugogodišnji uspješni i nagrađivani maratonac, svakog dana je osam sati u golemom vrtu uz Hajdukov stadion.

U zoru odradi trening, pretrči tjedno osamdesetak kilometara, pa se hvata motike. Nije ovdje riječ o nekakvom vrtliću – o šest tisuća kvadrata se tu radi, a ako znamo da je površina nogometnog igrališta oko sedam tisuća kvadratnih metara, onda je jasno koliko znoja treba proliti po ovim savršeno preciznim gredicama!

Zatekli smo ga s motornom kopačicom, prevrće zemlju na dijelu vrta gdje uspijevaju, što je raritetan prizor u Dalmaciji, kukuruz i masline. Skupa!

– Moja majka Jaka govori: “Zemlja je mati, uvijek joj se vrati!” Nije meni strana zemlja, u mome rodnom Ljubuškom obrađivali smo i dvadeset tisuća kvadrata poljoprivrednih površina, od toga smo živjeli, a prodavali smo na bancima u Makarskoj i Vrgorcu. Nije bilo odmora, već kao dijete naučio sam raditi na zemlji, a kasnije kad bi sa studija došao doma, znalo se, nema izležavanja nego se presvuci i udri radi. Kad sam prije četiri godine došao na Poljud, od ovog velikog vrta bila je obrađena, recimo, trećina. Već tada sam prionuo poslu, a intenzivno baš od početka ograničenja koje je donijela epidemija. Sav naš redoviti posao koji je bio oslonjen na ljude je stao, a ja nisam mogao biti besposlen i odlučio sam svakodnevno osam sati raditi u vrtu. Da istinu kažem, dobro sam se u početku namučio samo za počupati travu i korov, a među njima je najgori troskot, danima je to trajalo. Ali je ujedno i najveća gnjavaža. Kad počneš saditi pa vidiš plodove svog rada, onda je sve lakše – govori fra Tomislav, kojemu u vrtu pomaže i Joško Miše.

 

foto: Ante Čizmić/HANZA MEDIA

 

OD ARTIČOKA DO JAGODA

A kad je fra Tomislav počeo nabrajati čega tu sve ima, činilo se da nema kraja:

– Započet ćemo s krumpirom, nema vrta bez krumpira, je li tako? On zauzima petinu vrta, a bit će ga jedno osamsto kila. Do njega su pome, sada ih je 150, a danas ćemo posaditi još sto, na redu su jabučarke. Onda ide šezdeset balancana, šezdeset paprika, a u pripremi je još 150 paprika i stotinu balancana, već smo ih upikirali. Slijede rašćika i rotkvice, pet-šest vrsta salate, oko četiri stotine komada, pa cikorija, na pet mjesta je posađena blitva, onda idu špinat i kapulica. Ovo po sredini je bob i artičoke, pa kupus. Uz rub su peršin, selen i mrkva, rikula, nešto čili-paprika i feferoni... Brzo ćemo sijati tikvice, lubenice, posebno vijetnamske lubenice dobro uspijevaju, ali i razne druge tikve. Ne zaboravimo i kukumare. Dobre budu i jagode. Na dva mjesta su masline, na njih stotinu imali smo lani četiri stotine litara ulja, rodilo je pošteno, a to je nama za dvije godine – ponosan je fra Tomislav, ali nije gotov. Još voćnjak.

– Imamo šljive, smokve, barakokule, trešnje, višnje, kruške, kivi, grejp, murvu, šipak, lozu za stolno grožđe, divlju naranču za marmeladu i sok, limune i mandarine koje su jedine nekako slabe....

A kako ste uspjeli pobratimiti kukuruz i masline?

– Eto bilo je mjesta, pa je bilo zgodno. Izgleda da pašu jedno drugom. Kad sam početkom devedesetih dolazio na Poljud, s fratrima sam se okladio da ću ovdje posaditi duhan i da će uspjeti. I bilo ga je, pedeset kila – prisjetio se poljudski župnik, a u samostanu je sedam fratara, pa uz goste, jasno je da se poprilično uštedi na verduri i voću.

– Najveća je radost biti svjestan da jedeš nešto zdravo, a i kad ljudima oko tebe to nešto znači, onda zaboraviš na sav trud. Treba proliti dosta znoja, u vrtu moraš biti svaki dan, makar da čistiš od nametnika i puževa. Dio plodova je za naš samostan, dio podijelimo – kaže.

– Kako je Poljud na močvarnom terenu, tako ova zemlja i nije baš čudo plodna, treba dosta gnoja, manje je kvalitetna od moje doma, a što se tiče zalijevanja imamo desalinizator, ali ne i navodnjavanje kap na kap, pa ljeti po vrućinama treba najmanje tri sata svakog dana da se sve zalije. Ove zime i proljeća gotovo da nije bilo kiše pa već treba puno vode. U vrtu treba osigurati i rasad, zimi dignemo plastenik, a mogu i jedan praktični savjet podijeliti: sjeme poma i balancana stavi se u mokru čarapu kraj radijatora, na toplo, pa proklija sigurno i onda se pikira. Nema greške – preporučuje fra Tomislav, koji također ima savjetnike: svoju majku Jaku i oklajskog iskusnog poljoprivrednika Mira Barišića.

– Što se tiče vrta, najteže je prošlo, a to je priprema, čišćenje od korova. Iskoristio sam ovaj mjesec i po za nešto kreativno, umjesto da samujem i tugujem, a gdje ćeš bolje nego raditi pa gledati biljčice kako rastu. Od sada će održavanje vrta tražiti oko tri sata dnevno i toliko ću se sigurno moći posvetiti. Svakome tko ima komadić zemlje preporučujem ovo isto, rad je najbolji odmor za mozak i rekreacija za organizam. O zdravoj hrani ne treba ni govoriti – zaključuje fra Tomislav, kojem se u poljudskom vrtu često priključi i kolega s Pojišana, župnik fra Žarko Lučić (41), još jedan naš splitski agro-fratar koji obožava motiku i mašklin.

 

OBOŽAVA MOTIKU I MAŠKLIN

Franjevac kapucin fra Žarko župnik je svetišta Gospe od Pojišana, splitskog simboličnog mjesta u danima straha od zaraze, jer je drevna Bogorodičina ikona u srebrnom prijestolju od pamtivijeka na ramenima građana silazila u katedralu, gdje bi se pred njom kler i vjernici bez prestanka moliti za zaštitu baš od strašnih epidemija, ratova i gladi.

I pomagala je, pišu kronike, a Splićani bi joj svaki put nadogradili svetište.

foto: Ante Čizmić/HANZA MEDIA

 

Pojišanska Gospa još bdije nad svojim gradom, tijekom jutro su vrata otvorena za privatnu molitvu, pa iako je nekoć u nevoljama išla među puk, danas puk dolazi njoj. Pojedinačno i uz razmak, molim!

Kapucinski vrt na Pojišanu bio je tri puta prostraniji nego danas, oduzet im je u jugoslavenskoj nacionalizaciji i sada se rasprostire na površini oko 400 kvadrata. Fra Žarko, Papin misionar milosrđa – jedan od samo četvorice hrvatskih svećenika s tom službom, zemlju je također zavolio u djetinjstvu, njegova obitelj je iz Jajca, više se i ne sjeća koliko su polja obrađivali, a držali su i krave, svinje, ovce, kokoši, zečeve...

– Ej, ali fra Tomislavov vrt je pravi, jeste ga vidjeli?! Otiđem mu svako malo dati ruke, a skupim i koji savjet za ovaj naš vrt. Iskreno, ubi me trava, to je stalna borba. Počupaš je i dok se okreneš već je duplo viša. A izbjegavam polijevati kemijom, dovozim stajski gnoj, iako sam svjestan da iz njega niče ta travurina, nastojim naći domaće sjeme iako sve teže, imamo staru gustirnu u vrtu jer Pojišan je cijeli na vodi, iza crkve je čak i potočić. Tako da je sve što ovdje vidiš zdravo. Nema puno, ali je eko – zadovoljan je fra Žarko dok mu se oko nogu i motičice plete Mero, mali mješanac rodom iz Žute Lokve kojeg je, svačijeg i ničijeg, udomio prije nekoliko godina. Prizor prave franjevačke idile, jer sveti je Frane Asiški, ne zaboravimo, zaštitnik prirode i ekologije.

foto: Ante Čizmić/HANZA MEDIA

 

VEĆ NAPREDUJU FAŽOL, SALATA, POME...

U vrtu već napreduju fažol, salata, pome, paprike, balancane, kukumari, cikle, a od voćaka trešnja, jabuka, mandarina, kaki i šipak.

– Naš vrt je nevelik, ali ono što urodi nama je i previše, tri smo fratra i jedan student, pa dio dijelimo drugima. Sve slobodno vrijeme, a sada ga zbog žalosnih okolnosti, nažalost, imam i previše, provodim u vrtu. I mijenjam se s fra Tomislavom, on meni dade blitve, ja njemu cikle i tako... Naši su kapucini, kako nije bilo drugih prihoda, živjeli od prošnje i ovakvih vrtova, pa mislim da je dobro da nastavimo tu tradiciju iako su neka druga vremena. Posebno sada, kad je cijeli svijet u panici i strahu, podsjetio bih ljude da su naši stari i od vjere živjeli. Možda nisu znali za sve što se zbiva u svijetu, pa su lakše prihvaćali dobro i loše koje život nosi, za razliku od nas koji smo paralizirani strahom. I nama fratrima je teško, nemoguće je naše poslanje živjeti bez ljudi, eto nekako se utješim radeći u vrtu pa zaboravim... To je spas, a na koncu kad sve ovo prođe i ljepše će izgledati nego da je zarastao u korov – smatra fra Žarko.

– Kršćanska Europa se podigla iz benediktinskog pravila: “Moli i radi”. Uz samostane su bila velika gospodarstva, a redovnici su puk učili poljoprivredi i obrtničkim vještinama, pa su zajedno napredovali u novim saznanjima. Uz katedrale su nicala sveučilišta i tako je Katolička crkva davala svoj doprinos društvu, ne treba to zaboraviti – zaključuje fra Žarko.

 

foto: Ante Čizmić/HANZA MEDIA 

 

Sve mise pred samostanima

Pojišanskog župnika zatekla je "virusna blokada" usred priprema za radove koji se očekuju desetljećima: ovog proljeća trebala je započeti izmjena krovišta na svetištu, koje je u katastrofalnom stanju i krajnji je rok da se izmijeni.

– Situacija s krovom je takva da ne može više čekati ni minute, ne daj Bože kakvog potresa ili jače kiše, tko zna bi li izdržao. Sigurno nije mijenjan više od stotinu godina i u strašno je lošem stanju. Čim se stanje primiri započinjemo – kaže fra Žarko.

– Imamo pored svetišta uređen prostor za bogoslužje, vremena su lijepa, pa ćemo vani slaviti mise. Mislim da mi možemo uz sve preporuke o distanci bez problema primiti stotinjak ljudi. Imat ćemo redare i sve što treba, samo da konačno nastavimo gdje smo stali, jer bez euharistije kršćanski je život nezamisliv – uvjeren je fra Žarko Lučić, a za isto se rješenje odlučio i poljudski župnik fra Tomislav, pa će se mise održavati pred samostanom.

 

U vremenu ovoga nametljivoga rata s korona virusom poljudsko bratstvo živi sabrano i pažljivo, s pojačanom zajedničkom molitvom i s dobro pojačanom hranom o kojoj – prema preporuci našega serafskoga oca – brine naš gvardijan kao što majka brine za svoju djecu, pri  čemu, dakako, naše domaćice nisu beznačajne. Fra Toma Iunior svojim vrtlarskim vještinama čini da vazda imamo svježeg zelenila. Sve u svemu, u življenju s nevidljivim neprijateljem dani nam prolaze u opuštenosti, pa i u vedrim zgodama ili cvjetićima. Neke od tih naših cvjetića želimo podijeliti s bratstvima u Provinciji.   

Prva zgoda

Toma Senior – očito obuzet mislima o korona virusu – spontano uzdahne: „Bože moj, Bože moj…“

Fra Bernardin se prisjeti Raspetoga, pa vapaju našeg fra Tome pridoda Isusov dodatak: „… zašto si me ostavio…?“                                                                                                                                                                                      

Gvardijan se slatko nasmijao, a fra Toma je bratski prihvatio dopunu, dodavši: „Nije loše…, baš za čas s ovom komedijom oko korona virusa…“    

 

Druga zgoda

Fra Marijanu – našem Mati – nakon velikog nagovaranja namjestili su radio-aparat na HR1, pa čuje i vijesti o korona virusu. Više puta je čuo da to čudo dolazi s velikom temperaturom i kašljanjem. Njemu se takve tegobe i inače događaju relativno često, a ima i drugih nevolja, pa svaki drugi dan naglas vapi Gospodinu da ga uzme… Sada pak te pojave mogu biti znak i za korona virus, dakle i za sigurnu smrtnu opasnost… Dogodilo se tako da mu je skočila temperatura i uobičajeni kašalj.

Pozove dobru i strpljivu njegovateljicu Jelu – Bog joj naplatio za sve žrtve oko našega fra Mate – i kaza joj zabrinuto: „Jel’ to ono…“

 Jela mu odlučno i dobrohotno reče: „Nije, fra Marijane, nije… To je ono vaše…“

„Onda ništa…“, odgovori fra Marijan. 

 

Treća zgoda

Gvardijan fra Anselmo odlazi u nabavku namirnica i lijekova za bratstvo, uvijek  opremljen zaštitnim rukavicama i maskom. Ne pretjeruje u tome. Fra Bernardin pak – već od mladosti često upozoravan od liječnika da se vazda čuva virusa – i gvardijana i druge u bratstvu u po’ šale u po’ zbilje potiče da paze na pojedinosti oko zaraze s korona virusom.

Gvardijan mu reče: „Tko previše pazi, prvi će ga dobiti…“

„Dobro“, reče fra Bernardin, i doda: „Onda ćemo Toma Senior i ja u kafić na Rivi, u onaj sa zamagljenim staklima…, tamo s mladima…“

„Idemo, baš nas briga… Mi se ionako osjećamo mladima…“, reče Toma Senior.

„Pa da…, na Katoličkom radiju imaju tjednu emisiju s naslovom ‘za mlade i za one koji se tako osjećaju’. Idemo u kafić, baš nas briga…“, dometnu fra Bernardin.                                                               

„Idite. Povedite sa sobom i fra Marijana…i fra Šimu, još prikovana uz krevet…“, reče gvardijan, opet uz zajednički iskreni smiješak…

 

 

Četvrta zgoda

Poslije ručka, u opuštenom odlaženju iz blagovaonice, fra Rafo prilazi fra Bernardinu posve blizu dok mu kazuje zgodu iz davnih dana (ne o biskupima!). Fra Bernardin – uporno pozoran na opasnost od virusa – kaže fra Rafi: „Rafo…, distanca, fizička udaljenost, kako Stožer nalaže…“ 

Fra Rafo se nasmije, vodoravno podigne svoja dva norveška štapa, i to tako da se od krajeva njegovih štapova do naših nosova stvorio razmak od po dvadesetak centimetara. Tako je  nastala  distanca od dva metra, kako nalaže Stožer, pa je fra Rafo na posve legalan način  nastavio kazivati staru zgodu, ali, molim, ne o biskupima.

 

 Peta zgoda    

Fra Bernardin ima naviku da katkad na glas kazuje riječi iz psalama i crkvenih himana. To čini da vježba pamćenje, a dobro mu dođe i za grešnu dušu.

Kod stola, prije objeda,  započne: „Silni Bože što nam jesti…“, a fra Rafo odmah nastavi: „… na zemaljskoj daješ cesti…“, pa zaključe zajedno: „Među svete ti nas smjesti, u nebu kod stola tvog…“ 

Toma Senior, ne bez uobičajene blage ironije, pripomenu: „… da, da, ali sada ćete se smjestiti kod ovog stola, da papate…“

 

Šesta zgoda

Nakon objeda, u blagovaonici, fra Rafo, stari zakleti logičar, kojega zadnjih vremena muči preponska kila, reče fra Tomi Senioru: „Znaš, ja imam kilu, dakle, ja sam kilavac…“.                                                                                                                                                 

„Ma, ajde, Ti si kilavo dite, i to je to…“, dometnu fra Toma Senior. 

„Dobro, Ti tako kažeš…, i što ja sad tu mogu…“ Razišli smo se u smijehu.

 

Sedma zgoda

Uz doručak kaže fra Toma Iunior: „Doći će nam neki obrezivati ukrasno žbunje na parkiralištu, jer se nadamo misama na otvorenom“.

„A jesu li ti ljudi testirani na korona virus?“, upita stari borac s virusima, fra Bernardin.  Nastade prava rasprava o korona virusu.

Fra Anselmo kaže kako se svi ti veliki znalci međusobno razlikuju, a fra Toma Senior doda kako su budalaštine sve te preporuke oko rukavica, čišćenja kvaka, dezinficiranja pragova i sličnih sitnarija… 

Fra Bernardin, učvršćen upozorenjima liječnika i grdnoga mu iskustva s virusima i bakterijama, odlučno doda: „Dobro, vi se ponašajte kao Amerikanci (SAD) koji žive po načelu ‘tko smo, što smo, tko nam što može’, pa neka vam bude kao njima, a ja ću se ponašati kao Hrvat, kako to nalaže Hrvatski stožer za civilnu zaštitu…“

I tako smo se, uz smijeh, podijelili na Amerikance i na jednog Hrvata… 

 

****                                                                                                    

Ima i drugih i drugačijih zgoda, ali ‘ne smin sve reći’… 

Na slavu Gospodina našega Isusa Krista!                                     

fra Bernardin Škunca               

Preneseno sa: https://www.ofm-sv-jeronim.hr/zgode-u-poljudskom-bratstvu-izazvane-pandemijom-koronavirusa/

 

Draga braćo i sestre!

Raduje nas što je sazrjelo vrijeme da se postupno ublažavaju mjere ograničavanja vjerskih okupljanja u vrijeme pandemije. U četvrtak, 23. travnja 2020. god., Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku kojom se dopuštaju vjerska okupljanja od 2. svibnja 2020. god., čija je obustava bila donesena odlukom Stožera civilne zaštite od 19. ožujka 2020. god.

Dok zahvaljujemo svima koji vode brigu o našem zdravlju, zahvaljujemo i vama, dragi svećenici i vjernici, što ste odgovorno prihvatili i pridržavali se Odredbi HBK od 19. ožujka 2020. god. s obzirom na sprječavanje širenja bolesti COVID-19. Odredbe smo donijeli, prema Odluci Stožera civilne zaštite, iz ljubavi i odgovornosti prema vjernicima i društvenoj zajednici u kojoj živimo, osobito prema najugroženijima. Vjerujemo da je ta, za nas teška odluka, pomogla usporavanju širenja pandemije, a time i održivosti sustava zdravstvene skrbi.

Proteklih tjedana smo često, osobno i obiteljski, upravljali molitve i vapaje Isusu i Majci Mariji, koja je kao zdravlje bolesnih slika sigurne nade i utjehe. Potičemo vas da i dalje vršite djela pobožnosti i molite naše nebeske zaštitnike da nam pomognu biti postojanima u vjeri i da nam isprose mir duše i zdravlje tijela.

Vjerujemo da čovjeka od početka stvaranja prati i vodi Milosrdni Otac, ali i da to ne isključuje našu vjerničku odgovornost za naš život i život bližnjih. Zato vas pozivamo da ovoj situaciji nastavite pristupati vjernički odgovorno i držite se svih uputa, kako bi sustav zdravstvene skrbi mogao i dalje funkcionirati, a mi vjernici, što je nama osobito važno, mogli nastaviti s javnim vjerskim okupljanjima.

Prema odluci Vlade kojom se dopuštaju vjerska okupljanja, a na tragu preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, mi, biskupi Splitske metropolije, donosimo sljedeće odredbe:

1. Tamo gdje je moguće, neka se svete mise slave na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.

2. Neka se vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve. Neka se uklone molitvenici i pjesmarice iz klupa. Kada god su crkve otvorene neka se unutra obdržava potreban fizički razmak i pojačano vodi briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju.

3. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i kapele i dalje ostanu prazne.

4. Svećenici koji slave mise s narodom dužni su prije mise izmjeriti temperaturu. Svećenik koji ima neki od sljedećih simptoma: tjelesna temperatura iznad 37.2°C, kašalj, poteškoće s disanjem, kratak dah, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente, a ako nije u mogućnosti pronaći zamjenu, neka otkaže svetu misu. Isto tako, ako svećenik sumnja da je možda zaražen, a još nema simptome, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente.

5. Neka se do daljnjega suzdrže od dolazaka na svete mise:
    - starije i bolesne osobe;
    - osobe sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća s disanjem, kratkog daha;
    - osobe s kroničnim bolestima poput bolesti srčanožilnog ili dišnog sustava, šećerne bolesti, malignih bolesti;
    - osobe koje su pod rizikom da su mogle biti u kontaktu s osobama pozitivnim na COVID-19 ili su pod sumnjom da bi mogle biti zaražene s COVID-19 ili su u samoizolaciji.

6. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja moraju biti međusobno udaljena najmanje dva metra u svim smjerovima. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.

7. Neka u svakoj crkvi za svako misno slavlje budu određeni redari koji bi vjernicima pomogli držati se svih uputa. Redari neka obavezno nose maske i rukavice. Na ulasku u crkvu neka svakom vjerniku poprskaju ruke sredstvom za dezinfekciju. Dužnost je redara ograničiti ulazak u crkvu onolikog broja vjernika koliko ima označenih mjesta, vodeći računa o pravilu vezanom za zajednička kućanstva. Neka se ostalim sudionicima, gdje god je to moguće uz držanje fizičkog razmaka, omogući praćenje liturgijskog slavlja izvan crkve. Neka se u crkvu ulazi na jedna vrata, a izlazi na druga, gdje god je to moguće. Neka se nakon svake mise prema uputama HZJZ-a dezinficira i prozrači crkvu.

8. Prije mise, prilikom pripreme darova (kruha i vina) za svetu misu potrebno je nositi zaštitnu masku i prethodno dezinficirati ruke. Nakon što se pripreme darovi, neka se ciborij i plitica pokriju i cijelo vrijeme, a što uključuje i vrijeme posvete, ostanu pokriveni, kako ih se ne bi kapljično kontaminiralo.

9. Neka se mise slave bez služenja ministranata.

10. Neka se u obredu pružanja mira ne koristi gesta pružanja ruke.

11. Neka svećenik, djelitelj svete pričesti, prije samog čina podjeljivanja svete pričesti stavi zaštitnu masku i dezinficira ruke.

12. Za vrijeme pričesti, vjernici neka ostanu na svojim mjestima, odnosno neka se minimalno kreću u crkvi, a svećenik neka dođe do njih. Podjela svete pričesti neka bude isključivo na ruku. Neka se ciborij drži većim dijelom prekriven (poklopcem ili folijom) i pazi da se ciborij tijekom pričesti ne približava previše vjernicima da oni ne bi kapljično kontaminirali druge hostije. Neka se djeci ne stavlja križić tijekom pričesti.

13. Neka u koncelebriranim slavljima glavni slavitelj, nakon što je dezinficirao ruke, sam pojedinačno podijeli hostije koncelebrantima, i neka se on pričesti pod obje prilike, a ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog.

14. Neka se za ispovijed koristi prostor (crkva, sakristija ili dvorana) gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Neka i ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske, a prije ulaska pokornik je dužan dezifincirati ruke. Neka vjernici koji čekaju ispovijed drže potreban fizički razmak.

15. Pjevački zborovi, ovisno o veličini prostora za pjevače, neka se svedu na nekolicinu koja može održavati propisani razmak.

16. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenim košaricama nakon svete mise.

17. Sakramenti krštenja i ženidbe neka se slave držeći se fizičkog razmaka od najmanje dva metra između osoba, s izuzetkom za članove istog kućanstva. Neka svećenik nosi zaštitnu masku u onim dijelovima obreda u kojima ne može držati potreban fizički razmak. Obredne geste koje uključuju dodir, kao i bliske fizičke kontakte, treba svesti na najmanju moguću mjeru ili izbjegavati. Krštenja se vrše isključivo polijevanjem i to vodom blagoslovljenom unutar obreda.

18. Prilikom podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik mora prije dolaska kod bolesnika staviti jednokratnu zaštitnu masku i rukavice. Bolnički kapelani i svećenici koji pastoralno skrbe u staračkim domovima i drugim sličnim ustanovama trebaju slijediti upute spomenutih ustanova za prevenciju zaraze.

19. Prilikom slavlja kršćanskih sprovoda neka se obdržavaju zdravstvene i sigurnosne upute mjerodavnih državnih institucija. Sprovodne mise se mogu održavati samo nakon ukopa pokojnika i držeći se gore navedenih uvjeta za slavljenje svetih misa.

20. Na vjerskim okupljanjima preporuča se svima nošenje maski.

21. Župna kateheza i druge župne aktivnosti za djecu i mlade u organizaciji župe ostaju odgođeni do daljnjega. Sva ostala župna slavlja, sakramentali, pučke pobožnosti i drugi događaji kao i svi sastanci, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima, neka se održavaju isključivo ako su pastoralno opravdani i ako se može zadovoljiti uvjet fizičkog razmaka i druge propisane mjere. Pučke pobožnosti i drugi događaji unutar crkve ne mogu biti neposredno prije niti neposredno nakon svete mise.

22. Sve vjernike koji zbog ove situacije u svojoj savjesti smatraju da ne mogu ili ne trebaju ići na misu, kao dijecezanski biskupi, oslobađamo dužnosti sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i potičemo ih da prijenos svete mise prate putem radija, televizije ili društvenih mreža. Također, potičemo ih i na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Kristovu prisutnost u euharistijskim prilikama i bude želju za sjedinjenjem s Njim.

23. Župni, biskupijski i drugi crkveni uredi, ako je to nužno neka se otvore, ali se i dalje vjernicima preporučuje, kada god je to moguće, da se obraćaju navedenim ustanovama telefonom ili elektroničkom poštom.

24. U crkvenim ustanovama u kojima živi više osoba, kao što su svećenički domovi, redovničke kuće, sjemeništa, neka se i dalje ograniče izlasci i kontakti s posjetiteljima izvana.

25. Katolički vrtići, škole i druge odgojno-obrazovne i dobrotvorne ustanove dužne su slijediti upute Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nadležnih ministarstava.

---

Sastavni dio ovih odredaba su: Preporuke za sprečavanje zaraze COVID-19 u crkvenim prostorima vezano za vjerska okupljanja i Preporuke za korištenje maski za lice HZJZ-a, koje su u privitku i koje molimo da se detaljno prouče. Molimo odgovorne osobe da s ovim odredbama upoznaju vjernike u svojim zajednicama.

Ove odredbe stupaju na snagu u subotu, 2. svibnja 2020. god., u 24:00 sata te vrijede do opoziva ili do drugačije odluke. Stupanjem na snagu ovih odredaba opozivaju se sve ranije odredbe izdane u vezi s opasnošću od zaraze koronavirusom. Cilj ovih odredaba je omogućiti vjerska slavlja s narodom u vremenu pandemije, pa vas molimo da nam svojim odgovornim ponašanjem u tome pomognete.

Dok u ovo uskrsno vrijeme razmatramo otajstvo Kristove slavne pobjede nad smrću i nad grijehom, sjetimo se onih koji proživljavaju teške trenutke neizvjesnosti, straha i panike i budimo im blizu sa svojom molitvom, žrtvom i ljubavlju.

Sve vas stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke – Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i naših svetih zaštitnika: Dujma, Vlaha, Mihovila i Stjepana.

U Kristu vam odani,

† Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
† Mate Uzinić, dubrovački biskup
† Tomislav Rogić, šibenski biskup
† Petar Palić, hvarski biskup

30. travnja 2020.

Prilozi:

Preporuke HZJZ-a za korištenje maski za lice, medicinskih i zaštitnih maski

Preporuke za sprečavanje zaraze COVID-19 u crkvenim prostorima vezano za vjerska okupljanja

 

preneseno sa: https://smn.hr/4442-pismo-biskupa-splitske-metropolije-svecenicima-i-vjernicima-o-slavljenju-svetih-misa-i-drugih-liturgijskih-slavlja-u-vrijeme-zaraze-koronavirusom

 

Druga vazmena nedjelja - slavlje u obitelji

U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE

Druga vazmena nedjelja

19. travnja 2020.

 

Nakon mjesec dana nedjeljnih slavlja u obitelji, u nemogućnosti sudjelovanja u euharistijskom slavlju zbog mjera zaštite od širenja zaraze virusom SARS-CoV-19, kršćanska obitelj sve snažnije osjeća žeđ za sakramentalnim slavljem u liturgijskoj zajednici vjernika, ali i svjesnije živi obiteljsko zajedništvo vjere. Druga vazmena nedjelja, vodeći nas zajedno s apostolom Tomom u susret s Uskrslim Gospodinom, po daru Duha Svetoga koji se daruje sabranima u Kristovo ime raspršuje naše sumnje i produbljuje vjeru u prisutnost Neobuhvatljivoga. Uskrsloga se spoznaje očima vjere, u zajednici vjere.

Obiteljsko slavlje Druge vazmene nedjelje donosi čitanje biblijskih odlomaka, molitve i razmišljanja, trenutke šutnje i glazbena udubljenja u razmatrana otajstva vjere. Predloženi tekstovi i drugi dijelovi osmišljeni su za molitveno slavlje u trajanju od oko 35 minuta.

Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani (S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere. Prikladno je da se na stolu upali svijeća u znak okupljenosti oko Krista, Svjetla života.

 

Uvod

 

Na početku se može otpjevati prikladna uskrsna pjesma: Radujte se, kršćani, ili: Uskrsnu Isus doista.

 

P.    U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

S.    Amen.

P.    Bog, Otac milosrđa, izbavlja nas od zla
       i tješi nas u svakoj našoj nevolji.
       Po svome Sinu, uskrsnulome od mrtvih,
       on nas krijepi svojim mirom.

S.    Blagoslovljen Bog u vijeke.

 

 

P.    Ovo je već peta nedjelja u kojoj smo uskraćeni za ljepotu slavlja Dana Gospodnjega u zajedništvu naše župne zajednice, u slavlju euharistije. Ovo vrijeme odvojenosti rađa u nama sve snažniju žeđ za susretom s Gospodinom u sakramentalnome slavlju. Spoznajemo što nam uistinu nedostaje i što je potrebno našoj vjeri; spoznajemo gdje se ona rasvjetljuje i hrani. Kada je Gospodin blizu, sva običnost života postaje mjesto za njegovu novost. I nema životne okolnosti koja bi, gdje je otvorenost vjerničkoga srca, bila zaprjekom Božjoj prisutnosti. Kad god smo uskraćeni za blizinu s Gospodinom u daru sakramenta, snažnije osjećamo pozvanost prepoznati ga u daru njegove riječi, u daru bližnjih, u okupljenosti na zajedništvo molitve. Osjećamo i poziv Duha da sami budemo našim bližnjima znak Gospodinove prisutnosti: po radosti služenja, po iskrenosti svjedočenja vjere, po ljubavi koja se nadahnjuje Božjim čovjekoljubljem i milosrđem.

U smrti i uskrsnuću svoga Sina Bog nam je očitovao svoje milosrđe. Nismo spašeni svojom pravednošću, nego Božjim milosrđem. Njegova pravednost opominje, daje nam kušnje, ali nas ne ostavlja. On je Bog bogat milosrđem. Svakim slavljem vjere pristupamo tomu nepresušnom vrelu, postajući dionici njegova božanskoga života.

Srca otvorena toj novosti života, saberimo se u tišini, izručujući se snazi Božjega Duha, koji rasvjetljuje sve naše sumnje i sve tmine života, i moleći za dar pouzdanja u Gospodina.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini. Potom predvoditelj nastavi:

P.    Gospodine, koji si smrću na križu nadvladao našu smrt
       i svojim uskrsnućem otvorio vrata Očeve vječnosti, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

P.    Kriste, koji nas pohađaš u našim nevoljama
       i krijepiš nas Očevim darom milosrđa, smiluj se.

S.    Kriste, smiluj se.

P.    Gospodine, koji raspršuješ naše sumnje
       i krijepiš nam vjeru i pouzdanje u tebe, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

 

P.    Pomolimo se.

Gospodine Bože naš,
u svome velikome milosrđu i ljubavi
ti si nas po smrti i uskrsnuću svoga Sina
izbavio iz okova smrti
i nanovo nas rodio za nadu u vječni život.
Obnovi nas pouzdanjem u tebe,
rasvijetli naše živote vjerom koja gleda onkraj smrti
i okrijepi nas ljubavlju koja, radosno služeći,
zdušno svjedoči tvoju spasenjsku blizinu svima koji te traže.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome,
koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog,
po sve vijeke vjekova.

S.    Amen.

 

 

Čitanje Božje riječi

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Drugu vazmenu nedjelju. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja ili uzeti samo dva čitanja. Neka se ne izostavi čitanje evanđelja.

 

Prvo čitanje             Dj 2, 42-47

Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.

Čitanje Djela apostolskih

Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam   Ps 118, 2-4. 13-15. 22-24

Psalam se može čuti na poveznici: Zahvaljujte Gospodinu.

Pripjev:   Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
               jer je vječna ljubav njegova.

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gurahu me, gurahu da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

 

Drugo čitanje         1Pt 1, 3-9 

Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu.  

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista
koji nas po velikom milosrđu svojemu
uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih
nanovo rodi za životnu nadu,
za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu,
pohranjenu na nebesima za vas,
vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje,
spremno da se objavi u posljednje vrijeme.

Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.

Riječ Gospodnja.
 

Evanđelje    Iv 20, 19-31 

Nakon osam dana dođe Isus. 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Gospodnja.

 

Meditacija nad Božjom riječju

Slijedi meditacija na temelju biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu čitati sljedeći tekst.

 

1. Na svetopisamskim stranicama često susrećemo riječ tražiti. Traženje se poima kao put do susreta s Bogom. Sam Krist, naime, veli: Tražite i naći ćete. Nakon Isusova uskrsnuća i nakon susreta s praznim grobom, njegovi ga najbliži traže. Žene koje su išle za njim i učenici dolaze na grob tražiti ga. Traže mjesto gdje bi ga mogli naći. Propitujući svoju vjeru, u srcu im iznova, kao i na početku hoda za njim, navire pitanje: »Učitelju, gdje stanuješ?« No, Uskrsli nije onaj koji nastanjuje neko mjesto. On je mjesto u kojem se nastanjuje svaki koji u njega vjeruje, svatko tko se pouzdaje u njegovu riječ, svatko tko dopusti da ga rasvijetli vjera u uskrsnuće. Uskrsli nije negdje, nego je svagdje. Spoznaja da je uskrsnuo, da je svagdje, rađa u učenicima vjerom koja se ne uvjerava i ne provjerava pogledom očiju, nego gledanjem srca. To je vjera koja vidi uvijek više, onkraj dohvatljivoga i vidljivoga.

 Nakon prvih ukazanja na dan uskrsnuća, jedino »mjesto« susreta s njim postaje zajednica učenika. Ne mjesto okupljenosti zajednice, nego zajednica, njezino zajedništvo. Oni se i sastaju upravo jer žele biti otvoreni njegovoj otajstvenoj blizini. Prvotna želja da ga vide, biva preobražena u sigurnost da je on tu. »Vidjeti ga« bilo je lijek njihovoj sumnji, svjetlo tami koja im je obuzimala srce. Zato će Gospodinova riječ »Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju« trajno pročišćavati i krijepiti vjeru učenika, sve do danas.

2. Isus se očituje u zajednici koja ga traži ili koja se, u njegovo ime, okuplja na molitvu. Mogla je to biti zajednica onih žena u uskrsno jutro, ili zajednica učenika na putu u Emaus, ili pak zajednica učenika osam dana nakon uskrsnuća. Riječ je uvijek o zajednici.

Na temelju Isusovih očitovanja nakon uskrsnuća lako je zaključiti da je vjera u uskrsnuće vjera zajednice. I nakon prvih ukazanja učenici bijahu obuzeti sumnjom. Tek nakon spoznaje da i drugi imaju jednako iskustvo susreta s Uskrslim, iz prve nevjerice i sumnje izrasta vjera u uskrsnuće.

No, zajednica ovdje nije tek zato da bih na nju prenio svoje nesigurnosti i svoje sumnje, nije ni zato da bih umanjio ili prikrio snagu svoje sumnje. Vjera u uskrsnuće živi u zajednici učenika, jer je uskrsnuće stupanje u zajedništvo. Božanski Sin – koji je nekoć utjelovljenjem sišao iz vječnosti u vrijeme, u svijet, u ljudsku narav – smrću i uskrsnućem stupa u vječno zajedništvo s Ocem, u njegovu vječnost. Uskrsnuće objavljuje da su Otac i Sin jedno. Uskrsnuće otvara vrata novomu zajedništvu: zajedništvu ljudskoga s božanskim, vremenitoga s vječnim.

Krist je stupio u zajedništvo s Ocem, ušao u njegovu vječnost, postao u potpunosti jedno s njim. Duh Sveti jest zajedništvo Oca i Sina. Bît Duha Svetoga jest zajedništvo. Njegova je posebnost u tome da jezajedništvo, jedinstvo. Gdje je Božji Duh, tu nema raspršenosti i ‘mnoštva’; sve je jedno, jedinstveno, oživljeno istim životnim Duhom – u zajedništvu Oca i Sina. Zato je prvi dar Uskrsloga učenicima mir u kojemu se On nalazi. Pozdrav Uskrsloga »Mir vama«, dar je mira koji dolazi iz vječnosti, dar Božjega Duha, koji je snaga zajedništva čovjeka s Bogom. Zajednica učenikâ nije obična okupljenost ljudi. To je zajednica »okupljenih u njegovo ime«, zajednica onih koji ga traže, koji su otvoreni njegovu Duhu, njegovoj spasenjskoj prisutnosti, snazi Zajedništva s njime. Ta i sâm je rekao: »Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt 18, 20).

3. Apostol Toma iz naviještenoga evanđeoskog odlomka prikazan nam je kao čovjek koji Gospodina pokušava tražiti sâm, izvan zajednice. Ostavlja zajednicu učenika i odlazi tražiti Isusa. Njegovo traženje nije znak nevjere, nego želje za vlastitim putem do susreta s Uskrslim, za osobnim uvjerenjem da je Krist uistinu živ, Uskrsli. I na kraju, nakon traganja, Uskrsloga susreće tek kada se vraća u zajednicu učenika, u zajednicu koja je okupljena Duhom koji vodi u zajedništvo Oca i Sina.

Možda je Toma s puno više vjere i pouzdanja tražio Isusa negoli ostali učenici, možda je srcem bio otvoreniji Bogu od drugih, ali sâm nije mogao proniknuti u otajstvo uskrsnuća i stupiti u novost zajedništva s Uskrslim. Zajednica, okupljena u Kristovo ime, sveto je mjesto na kojem vjera biva rasvijetljena, sposobna prihvatiti ono što je čovjeku nemoguće.

4. Nije li Tomino traženje slika suvremenoga čovjeka koji će za sebe reći da vjeruje u Krista, ali želi biti slobodan, ne želi se identificirati sa zajednicom njegovih vjernika, ne želi nikomu pripadati… Zar Tomin put nije toliko puta put i nas samih kada, nezadovoljni zajednicom vjernika, Crkvom, njezinom vjerom ili – po našemu sudu – njezinim neuvjerljivim svjedočenjem, ili pak »njezinim grijesima«, pokušavamo u vjeri ići svojim putem. Gradimo ‘svoju’ duhovnost koja nas udaljava od Crkve, zajednice vjere, a svoje razilaženje sa zajednicom opravdavamo njezinim nerazumijevanjem naše duhovnosti te naš jedini ‘doprinos’ zajednici biva kritika koju joj upućujemo.

Mislimo da možemo vjerovati, a da pritom ne pripadamo. Vjerovati znači pripadati. Vjera je povjerenje, izručenje, pripadnost. Ona ne počiva na sigurnosti uvjerenja, nego na snazi povjerenja. Zato vjera s povjerenjem prihvaća neobuhvatljivost Boga, ali prihvaća i zajednicu vjerujućih.

Nije li želja da gradimo svoj put vjere, samo znak oholosti srca i uma, znak da nismo spremni pred drugima ispovjediti slabost svoje vjere, izreći svoje sumnje i svoje nesigurnosti. Crkva, zajednica vjere, nije »društvo savršenih«, nego zajednica onih koji su duboko svjesni svoje ranjivosti i ranjenosti, svojih slabosti, ali i zajednica onih koji su uvjereni da ih upravo u toj slabosti pohađa Onaj koji je objavitelj Očeva milosrđa i koji im otvara put do njegove vječnosti.

Zajednica učenikâ, otvorena prisutnosti Uskrsloga, živi rasvijetljena i prodahnuta njegovim Duhom. Zajednica vjernika, Crkva, očitovanje je zajedništva Krista s njegovim i našim Ocem. To zajedništvo temelj je svakoga zajedništva u Crkvi i put Crkve u svim njezinim nastojanjima.

5. Biti u zajedništvu s drugima ‘otupljuje’ oštrinu naše naravne potrebe za posebnošću, za isticanjem vlastitosti. Gdje je otvorenost zajedništvu, lako se postaje dionikom onoga što je temelj zajedništva, u koje biva uneseno i sve ono što je moj dar i moj doprinos, bez želje da to bude istaknuto kao moje. Stoga i oris života prve kršćanske zajednice u prvi plan stavlja zajedništvo: bijahu jedno srce i jedna duša. Jedino kao zajednica vjernika mogli su susresti Uskrsloga i biti njegovim svjedokom u svijetu koji mu se protivio.

I danas, koliko god su nam potrebni svjedoci, potrebne su nam zajednice koje će biti svjedoci. U Crkvi je bez sumnje mnogo duhovno jakih i, možemo slobodno reći, svetih kršćana. Ali, tek kada naše zajednice budu takve da imaju snage i hrabrosti pružiti svjedočanstvo Uskrsloga, svjedočanstvo novosti života, Crkva će početi govoriti svima razumljivim jezikom evanđelja. Na tu hrabrost zajedništva vjere pozvane su na osobit način obitelji. Ondje gdje danas teško dopire zajedništvo Crkve, zajedništvo obitelji, okrijepljeno Kristovim Duhom, biva nositelj svjedočanstva vjere, svjedočanstvo da je Krist živ, uskrsli, obnovitelj čovjeka i svijeta. 

Sabrani smo ovdje u njegovo ime. On, Uskrsli, među nama je, ne samo po riječi koju nam zbori, nego i po nama koji smo sabrani u njegovo ime. Ovo zajedništvo molitve, u kojoj po snazi Duha stupamo u zajedništvo Krista i njegova nebeskoga Oca, pokušajmo prenijeti i na zajedništvo života kako bismo doista, i kao pojedinci i kao zajednica obitelji, kao Crkva koja živi u našemu domu, bili svjedoci zajedništva s Bogom – svima koje susrećemo.

Može se ostati nekoliko trenutaka u tišini i razmatranju. Članovi obitelji mogu i sami iznijeti svoj doživljaj zajedništva s Uskrslim i svoju vjerničku povezanost s Crkvom, zajednicom vjere.

Ispovijest vjere

P.    U zajedništvu Duha Svetoga,
       koji nas uvodi u zajedništvo nebeskoga Oca i njegova ljubljenoga Sina,
       ispovjedimo vjeru Crkve.

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

 

Sveopća molitva

P.    Braćo i sestre, s pouzdanjem se utecimo Bogu, darivatelju novoga života,
       da nas oslobodi sumnje u njegovu blizinu,
       a srca nam ispuni vjerom i nadom u život vječni.

Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje uključiti djecu.

1. Za Crkvu u svijetu:
   obnovi ju zajedništvom Duha Svetoga
   da vjerno kroči putem tvojih zapovijedi
   i u jedno okuplja sve koji u tebe vjeruju, molimo te.
2. Za pastire Crkve – papu našega Franju, sve biskupe i svećenike:
   pomozi im da uvijek uranjaju u mudrost evanđelja
   te budu svjedoci tvoje blizine svakom čovjeku, molimo te.
3. Za ljude koji su pogođeni bolešću
   i za sve koji zbog posljedica potresa trpe strah i neizvjesnost:
   sačuvaj u njima dar vjere i pouzdanja u tebe;
   otvori im oči srca da u požrtvovnosti ljudi koji im pomažu
   prepoznaju znakove tvoje blizine, molimo te.
4. Za liječnike, za sve ljude u zdravstvu
   i za one se predaju njezi starih i nemoćnih:
   okrijepi ih strpljivošću, prodahni radošću
   i ispuni ljubavlju koja svemu daje ljepotu življenja, molimo te.
5. Molimo te za ovu tvoju obitelji:
   nek tvoj Duh bude snaga našega zajedništva;
   ozdravi u nama sve što je ranjeno sebičnošću i nesposobnošću za ljubav; čuvaj nas u snazi obiteljske molitve
   koja unosi tvoje svjetlo u naše živote, molimo te.
6. Primi u svoj nebeski mir, našu pokojnu braću i sestre,
   osobite one koji su umrli u samoći;
   daj im mjesta u zajedništvu proslavljenih u tvojoj vječnosti,
   molimo te.

Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne članove, za bolesne, za susjede…

P.    Ove zajedničke prošnje zaključimo molitvom
       koju nas je naučio Krist Gospodin.

S.   Oče naš, koji jesi na nebesima,
      sveti se ime tvoje,
      dođi kraljevstvo tvoje,
      budi volja tvoja
      kako na nebu tako i na zemlji.
      Kruh naš svagdanji daj nam danas.
      I otpusti nam duge naše
      kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
      I ne uvedi nas u napast,
      nego izbavi nas od zla.

 

 

Zaključna molitva

P.    Bože, vrelo milosrđa,
po smrti i uskrsnuću svoga Sina
očitovao si nam veličinu svoje ljubavi
i otvorio nam vrata vječnoga života.

Svojim Duhom, koji je prvi dar uskrsloga Gospodina,
prodahni ovu zajednicu tvojih vjernika:
ozdravi nas od svake razdijeljenosti
i svojom prisutnošću okrijepi naše zajedništvo
da jedni drugima budemo znak tvoje blizine,
kako bismo, dijeleći radosti i boli, hodili u tvome svjetlu
sve do dana kada ćemo te, zajedno s tvojim Sinom,
gledati licem u lice.

Uskrsli Gospodine,
koji nam pristupaš u našim kušnjama i tjeskobama,
u našim traganjima i sumnjama,
dođi u našu tamu i u svjetla koja zasljepljuju,
dođi u našu nijemost i buku koja zaglušuje,
dođi u osamljenost koja razara
i u zajedništva koja ne ispunjaju;
dođi da bismo spoznali što uistinu jesmo
i da bismo novim žarom žudjeli biti u tebi,
jer samo po tebi i po tvome daru istinski jesmo,
– u istini u kojoj smo stvoreni
i u zagrljaju kojim smo otkupljeni.

Po svome Duhu
budi uvijek među svima koji se sabiru u tvoje ime,
da tvoja Crkva, svéta po tvojoj svetosti,
bude mjesto rasta u vjeri,
mjesto gdje te pronalaze svi koji te traže,
mjesto gdje se razlijeva ljubav
i gdje se krijepi nada u vječnost
koju si nam pripravio u slavi Očevoj.
Dođi, Gospodine Isuse!

S.    Dođi, Gospodine Isuse.

 

P.    Blagoslov Boga svemogućega,
       ljubav njegova Sina Isusa Krista
       i zajedništvo njegova Duha
       neka siđe na nas
       i ostane vazda u nama.

S.    Amen.

P.    Blagoslivljajmo Gospodina svojim životom

S.    Bogu hvala.

 

Može se dodati Molitva posvete Božjemu milosrđu.

Bože, Milosrdni Oče,
koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu,
a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju,
danas ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka.
Sagni se nad nas grješnike,
ozdravi našu slabost,
porazi svako zlo,
učini da svi žitelji zemlje iskuse tvoje milosrđe
da bi u tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom,
uvijek nalazili izvor nade.
Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina,
budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Amen. 

(Sv. Ivan Pavao II.)

 

 

 

 

Potom svi zajedno mogu zapjevati pjesmu: Kraljice neba, raduj se.

ili se izmoli pozdrav Blaženoj Djevici Mariji.

P.    Kraljice neba, raduj se, aleluja!

O.   Jer koga si bila dostojna nositi, aleluja!

P.    Uskrsnu kako je rekao, aleluja!

O.   Moli za nas Boga, aleluja!

P.    Veseli se i raduj, Djevice Marijo, aleluja!

O.   Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu, aleluja!

P.    Pomolimo se.
       Bože, koji si se udostojao razveseliti svijet
       uskrsnućem svoga Sina,
       Gospodina našega Isusa Krista,
       daj, molimo te, da po njegovoj Majci, Djevici Mariji,
       postignemo radosti vječnoga života.
       Po istom Kristu Gospodinu našem.

O.   Amen.

 

 

Priredio:Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, www.hilp.hr

Zagreb, travanj 2020.

 

Preuzeto sa http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/otajstvo-i-zbilja/druga-vazmena-nedjelja-slavlje-u-obitelji-1269.html