3. rujna 2026. | Dan 276 | 5. DAN POSVETE

VELIČINA SVETOG ARKANĐELA MIHAELA U VJERI

Sveti je Mihael stvoren jednak drugim anđelima. Ipak, istaknuo se kao onaj koji je sačuvao postojanost u vjeri. Bog je anđelima objavio otajstvo Presvetog Trojstva, milost, utjelovljenja i svega povezanoga s njegovom slavom. Želio je da njihova misao bude podređena vjeri i da na taj način zadobiju nagradu gledanja Boga u nebu.

Lucifer se pak, umjesto da ponizi svoj um pred Bogom, ispunio ohološću i odbacio svaki čin vjere, odnosno, kako poučava sveti Toma Akvinski, poželio je biti poput Boga, smatrajući da može zadobiti te milosti vlastitim snagama, a ne zahvaljujući Božjoj pomoći. Arkanđeo Mihael je pak spoznao da se samo u Bogu nalazi istinski blagoslov i da se vječna sreća ne može ostvariti vlastitom snagom, već samo milošću Božjom. Već je u Mihaelovu imenu sadržano pitanje: „Tko je kao Bog?“ Vidjevši objavljena otajstva, sveti se Mihael ponizio, govoreći: „Samo si ti, moj Bože, svet u svojoj naravi, blagoslovljen, i samo ti daješ vječnu sreću. Nitko od nas bez tebe ne može postati svet, blagoslovljen ni sretan. Ti nas upravo tim darovima želiš ispuniti. Tvoj najveći dar bit će slava koju si nam pripremio.“

Kako je neobično hrabra bila vjera svetog Mihaela, posebno tijekom teške borbe s pobunjenim Luciferom! Taj je pak, smatrajući da Boga ne treba i shvativši da je najveći od svih anđela, svoju namisao izrekao nebeskoj vojsci anđela te se dio njih pridružio njemu. Sveti arkanđeo Mihael, naoružan štitom vjere, istupio je da obrani Božju čast, smatrajući svojom zadaćom povjerovati u objavljena mu otajstva. Želio je i da ostali anđeli u to povjeruju.

Usprkos činjenici da je Lucifer – predvodnik pobunjenih bio plemenitiji i snažniji od svetog Mihaela, on mu je bez kolebanja objavio rat, govoreći: „Tko je kao Bog? Suprotstavljaš se njemu, darivatelju svakog dobra? On je Sveprisutan, njemu sve pripada, a ti bi doveo u pitanje njegovu moć? On je vječan, on je stvoritelj svega, a ti bi tako drsko želio biti iznad njega? Samo on je savršen, a ti se diviš vlastitoj uzvišenosti? On sâm je svemu dovoljan, a ti se oslanjaš na sebe?“

Sveti je Mihael pokorio neprijatelje zahvaljujući svojoj vjeri. A kakva je tvoja vjera? Nije li istina da ne vjeruješ posve i dokraja u ono što te Bog i Crkva poučava, već si odabireš one propise vjere koji ti odgovaraju? Tvoja je vjera jalova i beživotna. Kako kaže sveti Augustin – jedno priznaješ, a drugo činiš. Vjeruješ u Boga, Početak i Svršetak, ali sva tvoja djela nisu usmjerena prema njemu. Smatraš se katolikom, ali grijesima koje neprestano činiš pokazuješ da ne vjeruješ u ono što priznaješ. A ipak si se po svetom krštenju odrekao Sotone i svega zla njegova. U kakvu li se žalosnu stanju nalaziš!

Želiš živjeti istovremeno prema nebeskim i prema zemaljskim načelima, biti jednako kršćanin i poganin; vjerovati u Boga u crkvi, a vrijeđati ga na ulici i u svojem domu; sudjelovati na Svetim misama, moliti se, a onda popuštati svojim požudama?! Vjera bez djela je mrtva, beskorisna i nije Bogu ugodna. Sveti Mihael nije tako činio. Moli slavnog nebeskog branitelja da osnaži tvoju vjeru i učini da tvoj život bude bogat djelima milosrđa.

Ukazanje svetog Mihaela u Rimu

Godine 590., za vrijeme pontifikata pape Grgura I., Rimom je zavladala epidemija kuge. Svakodnevno su mnogi ljudi umirali od zaraze. Papa je molio Boga da iskaže svojemu narodu milosrđe. Jednom prigodom, tijekom procesije sa slikom Majke Božje do bazilike svetog Petra, papi se ukazao sveti arkanđeo Mihael s mačem u ruci. Bio je to znak kraja epidemije koja je pustošila gradom. Arkanđeo je započeo pjevati himan, a pridružila mu se četa anđela, koji su okružili sliku Majke Božje. Zajedno s Majkom radovali su se uskrsnuću njezina Sina pjevajući: „Kraljice neba, raduj se, aleluja! Jer koga si bila dostojna nositi, aleluja! Uskrsnu kako je rekao, aleluja!“ Čuvši te riječi, papa je dodao: „Moli Boga za nas, aleluja!“

Zahvaljujući zagovoru svetog Mihaela i Presvete Bogorodice, Rim je oslobođen strašne zaraze kuge. U želji da se taj događaj nikada ne zaboravi, na mjestu ukazanja podignuta je predivna građevina – Anđeoska tvrđava.

Molitva

O, neizrecivi branitelju neba, sveti arkanđele Mihaele, obraćam ti se kao prvomu priznavatelju i štovatelju Presvetog Trojstva, ja nedostojan grešnik, koji se često u svojem životu nisam vodio vjerom. Spoznajući svoju krivicu, onu istu zbog koje je izbačen Lucifer, dolazim te zamoliti za zaštitu, da bih pomoću Božjeg milosrđa postao istinski kršćanin. Zagovaraj me, slavni kneže, i učini da moja vjera donosi plodove dostojne neba.

Pozdrav

Pozdravljam te, sveti arkanđele Mihaele, koji donosiš zdravlje!

Zadatak

Izmoli tri puta Vjerovanje i kad budeš u mogućnosti učini klanjanje Presvetomu Oltarskom Sakramentu na nakanu umnažanja vjere kršćanima.

Molitva anđelu čuvaru

Anđele čuvaru...

2. rujna 2026. | Dan 275 | 4. DAN POSVETE

VELIČINA SVETOG ARKANĐELA MIHAELA U SLAVI

Sveti je Mihael stvoren ne samo savršene naravi, obdaren različitim darovima milosti, već ga je dobri Bog neizmjerno uzvisio do nebeske slave. Baš kao što na kraljevskom dvoru uvijek postoji nekoliko knezova koji su najbliži kralju, koji s njime mogu povjerljivo razgovarati, koji su cjenjeniji i uvaženiji od svih ostalih stanovnika dvora, tako i na nebeskom dvoru postoji nekoliko anđela koje sveti Klement Aleksandrijski naziva prvim knezovima anđela, a koji borave najbliže Bogu i s većom slobodom mogu se približiti božanskom veličanstvu. Jedan je od tih knezova i sveti arkanđeo Mihael, kako govori prorok Danijel, jedan od prvih nebeskih knezova. Prema Tertulijanu, svetog je Mihaela Bog postavio u najviši predio neba i samim time počastio najvećom anđeoskom slavom među svim anđelima. Također i sveti Pantaleon piše da sveti arkanđeo Mihael zauzima prvo mjesto među mirijadama (nebrojenim mnoštvom) anđela. O uzvišena slavo, neusporediva veličino!

Sveti je arkanđeo Mihael zaslužio svoju veličinu i slavu zahvaljujući ljubavi i poniznosti. Nijedan anđeo u svim anđeoskim hijerarhijama nije ljubio Boga kao sveti Mihael. On mu se prvi predao. Njegova je ljubav bila tako velika da je dosegla najviši stupanj anđeoske naravi, njegova djela bila su jednaka njegovoj dobroti. Kakva je dakle njegova slava u nebu? Ako slava odgovara ljubavi, arkanđeo Mihael, budući da ljubi Boga više nego drugi anđeli, uživa i veću slavu nego svi oni – tako da ga sveti Pantaleon naziva bliskim pomoćnikom Presvetog Trojstva i knezom neizrecive slave.

„Tko se ponizuje, bit će uzvišen“, govori Bog. A tko se ponizio više nego sveti arkanđeo Mihael? On je pobijedio Lucifera upravo zahvaljujući toj vrlini. Spoznavao je svoju malenost i bijedu, priznao beskrajno Božje veličanstvo, govoreći: „Tko je kao Bog?“ te poticao druge anđele na podložnost Bogu. Kako ga je potom Bog počastio? Uzvisio ga je na Luciferovo prijestolje i postavio vođom svih korova anđeoskih. Ljudski razum ne može zamisliti ni pojmiti savršenstvo njegova lica, veličanstvene i svjetlo njegove slave.

Bog je i tebe stvorio za nebesku slavu. Želiš li ju ostvariti, moraš krenuti putevima milosrđa i poniznosti. „Tko ne ljubi, ustraje u smrti“, dakle, ne ulazi u nebo.

Postoji li u tvojem srcu istinska ljubav prema Bogu? Komu si usmjerio svoje osjećaje? Želiš li biti dionikom kraljevstva slave, nauči ljubiti Boga. Samo on te može potpuno usrećiti.

Izbaci iz svojeg srca oholost, jer Gospodin oduzima milost oholicama, a bogato ju udjeljuje poniznima. Lucifer je, napunivši se uznositošću, izgubio milost i slavu. S druge pak strane, sveti se Mihael ponizio pred Bogom i tako postao uzvišen.

Možda je i tvoje srce puno oholosti i ponosa? Tražiš li čast, uvažavanje, prva mjesta? Razmisli o svojoj ništavosti, bijedi, kazni koju si ne jednom zaslužio. Imaj hrabrosti priznati da si do ovog trenutka hodio, slično Luciferu, putem oholosti. Izbaci ju iz svojeg srca i uči se poniznosti od svetog Mihaela želiš li ostvariti nebesku slavu.

TREĆE UKAZANJE SVETOG MIHAELA NA GORI GARGANU

Osmoga svibnja 493. godine biskup Siponta Lovro Maloriano, zajedno s narodom, uputio se na Gargano, da bi obilježio treću godišnjicu ukazanja svetog Mihaela. Nitko se nije usudio ući u spilju. U znak zahvalnosti svetomu Mihaelu, građani Siponta htjeli su podići spomenik. Biskup Siponta pitao je papu Gelazija smije li spilju posvetiti kao Svetište. Papa je na to odgovorio: „Ne dolikuje građanima Siponta da određuju dan posvete, nego trebaju u postu i molitvi očekivati odluku svetog anđeoskog kneza.“

Dobivši taj naputak, biskup Lovro pozvao je 21. rujna sedmero biskupa iz najbližih biskupija u Sipont, da bi zajedno s narodom molili i postili. 26. rujna, sabrani u Sipontu, kao i papa u Rimu, počeli su post i molitvu. Bogu se svidjelo uslišati molbe svojih slugu. Biskup Lovro dobio je čast još jednog ukazanja. Sljedeće noći, trećeg dana posta, ukazao mu se sveti Mihael, govoreći: „Ne trebaš ti posvećivati moju spilju u svetište, jer onaj koji ju je učinio poznatom udijelio joj je već i posvećenje. Ja, gospodar spilje, pozivam vas u svoje svetište, tako da ondje možete slaviti sveto bogoslužje bez ikakva straha. Ja sam cijelu spilju posvetio u baziliku, tako da se u ovoj Božjoj kući opraštaju ljudima grijesi i pere sva krivica.“

Biskup Lovro istog je trenutka svima objavio svečevu prisutnost. U osvit zore krenuli su u procesiji u svetu spilju. Na početku je uspon bio lagan, ali zbog velike vrućine postajalo je sve teže. Tad je sveti Mihael objavio svoju dobrotu i moć. Na nebu su se pojavila četiri orla – dva su bila tako velika da su svojom sjenom prekrili biskupe od sunčevih zraka. A druga su dva orla, mašući svojim krilima, stvarala povjetarac.

Po dolasku na goru nisu se usudili ući u spilju, već je biskup Lovro slavio svetu misu na samom ulazu. Zapjevavši himan Slava Bogu na visini, svi su prisutni začuli nebesku glazbu, koja ih je pozivala i ohrabrivala da slijede biskupa. Od sjevernih vrata prešli su kroz dug hodnik, koji se prostirao do južnih vrata, a ondje se nalazio kamen s tragovima stopa svetog Mihaela. Ondje su otkrili istočni dio nebeske bazilike, u koji se ulazilo malim stubama. Ulaskom kroz omanja vrata, ugledali su čudesnu sliku svetog Mihaela u trenutku pobjede nad Luciferom. Otkrivši u središtu spilje kameni oltar posvećen svetomu Mihaelu, biskup je započeo pjevati himan Tebe Boga hvalimo.

Molitva

Najplemenitiji kneže nebeski, sveti arkanđele Mihaele! Častim te, slavim i blagoslivljam, vidjevši kako te Bog uzvisio. Ne odbaci mene, bijedna grešnika, koji pobožno stoji pred tobom. Pogledaj kako sam postiđen zbog svojih grijeha, koji mi oduzimaju pravo na kraljevstvo slave.

Najplemenitiji kneže, zagovaraj me kod milosrdnog Boga! Zapali ponovno u mojem srcu nadu u milost oproštenja, pomozi mi slijediti božanski zakon i zadobiti nebesku slavu. Amen.

Pozdrav

Pozdravljam te, najplemenitiji kneže Mihaele, sjeti nas se i zagovaraj nas!

Zadatak

Izmoli tri puta sljedeći himan Tibi splendor et virtus Patris (O, Isuse, sjaju i snago Boga Oca...) u slavu Presvetog Trojstva i na čast svetog Mihaela, uzvišena nad svim nebeskim korovima.

Himan

O, Isuse, sjaju i snago Boga Oca, o, Isuse, živote naših srdaca, častimo te u zajedništvu s anđelima koji spremno čekaju na zapovijedi tvojih usana, prekrivajući se svojim krilima.

Tisuće i tisuće nebeskih knezova okružuju tvoje prijestolje, bore se za tebe, ali sv. Mihael, uzdižući stijeg spasenja, razjašnjava da je pobijedio barjak križa. On je strmoglavio u dno pakla oholu glavu zmaja i poput groma ošinuo i izbacio s neba pobunjenike i njihova vođu. Slijedimo toga nepobjedivog kneza protiv vođe oholosti, tako da Jaganjac nagradi pobjedu vjerna puka krunom vječnog života. Slava Ocu i Sinu, koji nas otkupiše, i tebi, Duše Sveti, kako na početku tako i sada neka bude ista slava i čast, u vijeke vjekova. Amen.

Molitva anđelu čuvaru

Anđele čuvaru...

1. rujna 2026. | Dan 274 | 3. DAN POSVETE

VELIČINA SVETOG ARKANĐELA MIHAELA U SURADNJI S MILOŠĆU

Sveti Mihael, kojega je Bog obogatio izvanrednim vrlinama, vjerno je služio samo i jedino Bogu. Spoznavao je Boga i diveći se njegovu savršenstvu, shvatio veliku udaljenost između Boga i njegovih stvorenja. Zato se ponizio pred njime govoreći: „Tko je kao Bog?“

Svjestan svoje uzvišenosti nad ostatkom anđeoske vojske, a koju je zadobio zahvaljujući primljenim milostima, počeo je pred prijestoljem slaviti Boga, govoreći: „Gospodine, tko ti može biti sličan?“ Otvorio je svoje srce za Božju ljubav i posvema ga okrenuo izvoru svakog dobra. Primljene milosti služile su mu da bi još više slavio Stvoritelja, ali i pobijedio Lucifera, koji je želio zavladati Božjim prijestoljem. Pobudio je ostale anđele da upoznaju darove Svevišnjega te se odupru Luciferu, potaknuvši ih da časte i slave Boga. Sveti je Mihael uistinu izvanredan primjer i živi uzor poniznosti.

Lucifer i njegovi poklonici sagriješili su zbog nedostatka suradnje s milošću. Lucifer, zaslijepljen savršenstvom, umislio si je da je ravan Bogu. Pun oholosti, govorio si je da je ravan Bogu. Pun oholosti, govorio si je: „Tako se neznatno razlikujem od Boga, i mogu mu biti jednak.“ Umjesto da se ponizi pred Stvoriteljem, napunio se ohološću. Umjesto da prizna uzvišenost Boga, darivatelja svakog dobra, umjesto da mu zahvaljuje i slavi ga, on mu se suprotstavio. Objavio mu je rat. Umjesto da u Bogu spozna svoj izvor i ljubi ga kao početak i svršetak svega, on je uzvisio samog sebe, usredotočivši se samo na svoju savršenost. Samim time iskazao je svoju nezahvalnost i nevjernost.

I ti možeš iskusiti i doživjeti oholost, koji od primljenih darova imaš a da ga nisi primio od Boga? A ako si sve što imaš dobio od Boga, zašto se s njima ophodiš kao da ne dolaze iz ruku Svevišnjega? Zašto mu ne zahvaljuješ, ne štuješ ga, ne slaviš? Nauči ljubiti poniznost i odbacivati svaku nezahvalnost.

Razmisli, koliko više od svega na ovom svijetu vrijedi korist koja proizlazi iz samo jedne primljene milosti. Koliko samo gube oni koji se ne brinu o milostima! Upravo je u tome bila razlika između svetog Mihaela i Lucifera. Lucifer se u jednom trenutku odvojio od milosti, s kojom je trebao surađivati i koja mu je trebala biti lijekovit dobitak. Arkanđeo Mihael je pak surađivao s milošću na sve veću slavu Božju.

Uistinu, milost je pokret, slika našemu razumu, nadahnuće volji i ne daje se za stalno, već prolazi. Sastavljena je od dragocjenih trenutaka za one koji uspiju iz njih crpiti. Kako je bijedan onaj tko takve milosne trenutke ne koristi. Pomisli kolike si samo trenutke milosti primio od Boga, trenutke po kojima se tvoja misao okrenula nebeskim stvarnostima i spoznala ispraznost zemaljskih dobara! Kolika nadahnuća tvoje volje u nadi vječnog života! A ti si ih toliko puta zanemario! Svaki takav prolazni trenutak dovodi u opasnost tvoju vječnost, jer nitko ne zna hoće li se milosni trenutak opet vratiti. Ako si u prošlosti zanemarivao takve trenutke, sada donesi odluku da ćeš vjerno odgovoriti na Božji glas i nadahnuća, trudeći se u budućnosti ne izgubiti nijednu milost. Obrati se svetom Mihaelu, moleći ga za posredništvo i pomoć u dobru iskorištavanju darova koje si dobio od Boga.

Drugo ukazanje svetog Mihaela na gori Garganu

Bila je prva godina vladavine cara Anastazija, tik pred izbor pape Gelazija. Sveti se Mihael po drugi put objavio biskupu Lovri. Bilo je to dvije godine nakon prve objave. Vojska kralja Odoakra smatrala je narod Siponta saveznicima nad Italijom. Stoga su opkolili grad Sipont te je narodu prijetila glad. Oni su se pak obratili biskupu za pomoć i savjet, a on je odlučio za pomoć zamoliti svetog arkanđela Mihaela.

Kao nekoć Mojsije, i biskup se uputio na goru – ne na Sinaj, već na Gargano – da bi molio vođu nebeske vojske za pobjedu. 25. rujna, u ponedjeljak, Goti su poslali glasnika, nagovarajući narod na predaju. Gorljivi biskup morao je odlučiti i savjetovati narodu trebaju li započinjati neizbježan rat. Naredio je ljudima da zamole protivnike za tri dana primirja, tijekom kojih će ustrajati u molitvi i pokori.

I tako je učinjeno. U zoru 29. rujna 492. godine, dok se biskup molio u crkvi svete Marije, ukazao mu se sveti Mihael. Obećao mu je pobjedu nad neprijateljima i upozorio da ne počinju napad do četiri sata poslijepodne, da bi sunce moglo posvjedočiti arkanđelovoj moći.

Biskup je obavijestio narod o tom događaju. Primivši svetu pričest, u dogovoreno vrijeme vojska je izašla pred barbare. Nebo je bilo posve čisto, kad se u jednom trenutku neočekivano začula grmljavina. Oblak je zaslonio vrh gore Gargana i došlo je do strašna potresa, a na obližnjem moru počeli su se stvarati opasni valovi. Nebeski vojskovođa, ispaljujući ognjene strijele, tako je pokazao da se njegovim zapovijedima pokoravaju sva četiri elementa Zemlje.

Svaka je strijela pogađala barbare i usmrćivala ih, a istovremeno izbjegavala sve vojnike Siponta. Tako je gotska vojska veoma brzo pobijeđena. Biskup Lovro, zahvalan za tako strahovitu pobjedu, zajedno s narodom uspeo se na Gargano, da bi zahvalio nebeskomu zaštitniku.

ojeći se ući u središte spilje, otkrili su trag arkanđelovih stopala na kamenu, po čemu su spoznali prisutnost svetog Mihaela. Svi su se ispunili radošću i poljubili taj čudesni znak.

Molitva

O, sveti arkanđele Mihaele, vjerni Božji slugo, koji ispravno koristiš darove milosti primljene od Gospodina! Slavim te i blagoslivljam Božju dobrotu, koja te osposobila izreći „da“ za suradnju s milošću i za herojsku vjernost. Zbog mojih prošlih nemarnosti u trudu za vječno otkupljenje, česta zanemarivanja milosti kojima me Bog darivao, ponizno ti se obraćam, nebeski kneže, i molim te da mi pomogneš odbaciti svaki nemar i sve moje slabosti. Zagovaraj me kod neizreciva Boga da postanem njegov vjerni sluga, uvijek surađujući s milošću, i tako zaslužim život vječne slave.

Pozdrav

Pozdravljam te, sveti arkanđele Mihaele, koji si objavio rat Luciferu! Ne odbaci moje prošnje, već zagovaraj mene, nemarna čovjeka, a ja te nikada neću prestati slaviti.

Zadatak

Poljubi tri puta noge raspetog Isusa, govoreći: „Isuse moj, ne dopusti da ikada postanem ravnodušan prema tvojim ranama.“

Molitva anđelu čuvaru

Anđele čuvaru...

31. kolovoza 2026. | Dan 273 | 2. DAN POSVETE

VELIČINA SVETOG ARKANĐELA MIHAELA U MILOSRĐU

Stvarajući anđele, Bog ih je uresio svojom posvetnom milošću. Kako naučava sveti Augustin, Stvoritelj tu milost daje svima i zahvaljujući njoj, postajemo njegovi prijatelji. On ispunjava naše prošnje, sukladno svojoj volji, da bismo ga mogli još bolje poznavati. Milost nije jednako podijeljena anđelima. Prema nauku crkvenih naučitelja, a posebno „anđeoskog naučitelja“, kako se često naziva sv. Tomu Akvinskoga, milost im je udijeljena prema naravi. Najplemenitiji anđeli primili su i veće darove milosti.

Koliko je velika milost kojom je Bog obdario svetog arkanđela Mihaela, stvorivši ga prvim, nakon Lucifera, po naravi! Ako je milost dana prema savršenstvu naravi, tko bi uopće mogao izmjeriti veličinu i savršenstvo svetog Mihaela? Onoga koji je obdaren savršenstvom koje nadvisuje sve druge anđele – velikom, nepokolebljivom vjerom, neslomljivom nadom, ljubavlju tako žarkom da može zapaliti druge, poniznošću tako dubokom da postidi ohola Lucifera te gorljivošću za službu na slavu Božju!

Sveti je arkanđeo Mihael zapravo obdaren najsavršenijim vrlinama. Možemo reći i da je on idealan primjer svetosti, jasna slika božanskog, ogledalo što odražava Božju ljepotu. Obraduj se, štovatelju svetog Mihaela, milošću i svetošću kojom je obogaćen tvoj branitelj i ljubi ga svim svojim srcem.

I ti si po svetom krštenju obučen u dragocjenu nevinost te priznat kao odabrano Božje dijete, član otajstvena tijela Kristova, Crkve. Krist te povjerio anđeoskoj zaštiti i obrani. I tvoj život ima veliku vrijednost i pun je milosti. Kako ga koristiš? Sveti je Mihael, surađujući s milošću, slavio Boga i potaknuo druge anđele na ljubav prema Bogu. A ti? Koliko si puta uništavao hram svojeg srca, odbacujući milost, a izabirući grijeh? Koliko si se puta, baš poput Lucifera, bunio protiv Boga te, u želji da utažiš svoje strasti, odbacivao njegov zakon? Primljena milost nije ti služila da ljubiš Boga, već da ga vrijeđaš. Obrati mu se, vjerujući u njegovo milosrđe, pokaj se za svoje grijehe, da primiš milost i sačuvaš prijateljstvo s Bogom.

Prvo ukazanje svetog arkanđela Mihaela na gori Garganu (nastavak)

Neizreciva je bila radost biskupa Lovre nakon ukazanja svetog Mihaela. Pozvao je narod i naredio svečanu procesiju do mjesta ukazanja. Došavši u procesiji na to mjesto, ugledali su bika kako kleči. Njegovo biće izražavalo je poštovanje za Nebeskog Spasitelja. Pronašli su također i duboku i prostranu kamenu spilju, u obliku hrama. Priroda ju je tako načinila. Taj prizor ispunio je sve prisutne radošću, ali i strahom, kad je okupljeni narod, htijući ući u središte spilje, začuo anđeoski pjev: „Na ovom se mjestu slavi i štuje Bog, ovdje se proslavlja Svevišnji!“ To su mjesto proglasili svetim te su se počele slaviti svete mise.

Vijest o tim događajima ubrzo se proširila diljem Europe. Svakodnevno su se hodočasnici pješice uspinjali na Gargano. Svećenici, biskupi, carevi, knezovi iz svih dijelova kontinenta dolazili su pohoditi svetu spilju. Povjesničar Cesare Baronio napisao je da je ta spilja postala mjesto dobivanja velikih milosti. Sretni su oni koji se utječu moćnu dobročinitelju naroda Božjega – svetomu arkanđelu Mihaelu!

Molitva

O, sveti arkanđele Mihaele! Punina Božje milosti, koju crpiš iz svemoćne Božje ruke, potpuno me raduje, ali i postiđuje, jer ne uspijevam sačuvati u sebi posvetnu milost. Iz svega srca se kajem što se uvijek iznova vraćam u grijeh, unatoč Božjemu neprestanu i uvijek novu prihvaćanju u njegovo prijateljstvo. Ponizno ti se obraćam, moćni kneže, ufajući se u tvoj zagovor – izmoli mi kod Boga milost iskrena žaljenja za grijehe te milost ustrajnosti. Isprosi mi oproštenje svih mojih grijeha i krivica.

Pozdrav

Pozdravljam te, sveti arkanđele Mihaele, koji si posvećen u nebeskim visinama, pun anđeoske slave. Najveći među anđelima, budi mi zagovornik!

Zadatak

Tijekom današnjeg dana tri puta izmoli sljedeći čin kajanja Presvetomu Trojstvu za ponovno dobivanje milosti koju si izgubio smrtnim grijesima. Što prije pristupi sakramentu svete ispovijedi.

Čin kajanja

O, kajem se za sve zloće svoje, zbog velike ljubavi tvoje! Budi milostiv meni grešniku, zbog tebe opraštam bližnjemu!

Molitva anđelu čuvaru

Anđele čuvaru...