19. rujna 2026. | Dan 292 | 21. DAN POSVETE

VELIČINA SVETOG ARKANĐELA MIHAELA U LJUBAVI PREMA VJERNIMA U POTREBI

Sveti arkanđeo Mihael posebno se brine i izlijeva milost utjehe onima koji su u potrebi. Kada Sveto pismo prvi puta spominje anđela poslana od Boga (a prema biblijskim egzegetima, to je upravo sveti Mihael), jasno je da Bog šalje svojeg anđela da bi utješio nemoćnu Hagaru u pustinji.

Prije tog događaja anđeo se ne pojavljuje ni za vrijeme potopa, ni tijekom gradnje kule babilonske. Zašto? Sve se to događa da bi ljudi upoznali slavu dobrostivog serafina, koji tješi progonjene, pronalazi napuštene, veseli trpeće. On je pokrijepio Abrahama i Saru, obećavši im sina unatoč poodmakloj dobi. On je utješio napuštena Iliju tijekom progonstva i utješio Danijela koji se našao pred lavovima. On je dakle utješitelj svih koji su pritiješnjeni nevoljama.

Sveti Mihael nije samo utješitelj, već se i protivi kaznama. Kad ga je Bog poslao da kazni Sodomu, on se najprije s dvama anđelima uputio Abrahamu i objavio mu što će se dogoditi, da bi Abraham mogao moliti Boga da zaustavi kaznu koja bi uništila stanovnike tog grada. Koliko je puta milostivi arkanđeo, vidjevši rasrđena Boga kako određuje kaznu za ljude, zagovarao za nas kod njega, moleći ga da odustane od kazne!

Nakon što je upozorio Abrahama, uputio se u Sodomu, gdje je došao predvečer, iako se po svojoj anđeoskoj naravi ondje mogao stvoriti istoga trenutka. Zašto je toliko odugovlačio? Htio je vidjeti hoće li Bog, čuvši Abrahamove molitve, oprostiti grešnomu gradu. Isto tako čini i s nama. Čeka, a onda suzdržava Božji gnjev. Ljubi nas i želi svijetu donijeti utjehu, a ne kaznu.

Zadaća je svetog Mihaela utjeha. Svaki puta kad si u strahu i bojazni, utječi se njemu, zazivaj ga i bit ćeš utješen. Njegovi su anđeli spremni da ti pohite u pomoć. Na raspolaganju su mu nebrojena sredstva kojima te može okrijepiti. Svi oni koji mu se utječu bivaju uslišani. Tako je učinio i biskup Manfredonije tijekom epidemije 1656. godine i njegov je grad spašen. Koja se to duša, pritiješnjena duhovnim ili tjelesnim trpljenjima, obratila svetom Mihaelu i nije bila utješena?

Ukazanje svetog Mihaela u Garganu

Godine 1656. gotovo u cijeloj Italiji, a najviše u Napuljskom Kraljevstvu, vladala je strašna kuga. Samo u Napulju od kuge je umrlo četiri tisuće ljudi, a grad Foggia ostao je gotovo bez ijednog stanovnika. Grad Manfredonia, vidjevši sveprisutnu zarazu, počeo se braniti. Oko grada su postavljeni stražari.

Nadbiskup Giannolfo Puccinelli pokušao je udaljiti, ljudski gledano, neizbježnu zarazu, različitim pobožnostima. Povjerivši se zaštiti svetog Mihaela, nakon procesije i javnog čina pokore, zajedno s cijelim klerom i narodom, sabrali su se u svetoj spilji na Garganu i položivši lice prema zemlji, molili svetog Mihaela za Božje milosrđe. Nadbiskup je naredio trodnevni post za cijelu biskupiju. Istovremeno se zaraza približavala gradu. Uvidjeli su da je potrebno neumorno i neprestano moliti za pomoć svetog arkanđela. Nadbiskup je naredio još jedan trodnevni post i molitvu, pozivajući narod na pokoru. I sâm je nadbiskup uronio u molbe upravljene svetomu Mihaelu, posredniku ljudi kod Boga.

Zajedničke molitve donijele su začuđujuće plodove – molitve su uslišane, a vijest o tome donio im je sâm sveti Mihael. Oko pet sati ujutro 22. rujna, dok se nadbiskup molio u svojoj sobi, a svi drugi su spavali, začuo je čudan zvuk, sličan potresu, i odmah ugledao svjetlo usred kojeg je prepoznao slavna kneza Mihaela, koji mu se obratio ovim riječima: „Znaj, pastiru ovih ovaca, da sam ja, sveti arkanđeo Mihael, od Presvetog Trojstva primio vijest da gdje god se bude nalazilo kamenje iz moje bazilike na Garganu, u domovima ljudi ili na drugim mjestima, ondje se neće pojaviti kuga. Prenesi svima tu Božju milost. Blagoslovit ćeš kamenje znakom križa u moje ime. Razglasi ljudima da je potrebno smiriti Božji gnjev.“

Nadbiskupove sluge probudio je čudan zvuk te su potrčali u sobu i pronašli nadbiskupa kako leži na zemlji, pomislivši da je mrtav. Podigli su ga, prestrašeni, ali on nije prestajao jecati i plakati, zazivajući ime svetog Mihaela. Sljedećeg dana uputio se narodu kao glasnik mira. Sabravši stanovnike, rekao je: „Živio sveti Mihael, koji nas je obdario milošću, živio!“ Odmah je počeo vaditi kamenje sa zidova i označavao ih znakom križa te ih blagoslivljao u ime svetog Mihaela.

Svi okupljeni uzeli su kamenje sa sobom. Nije nedostajalo ni onih koji su se bojali nadolazeće opasnosti te su sumnjali u sve što su čuli. 17. listopada došlo je, kako je i nagovijestio sveti Mihael, do potresa, koji je raspršio svaku sumnju u narodu. A sljedeći, još jači potres naštetio je svim okolnim gradovima, dok je Manfredonia ostala netaknuta i od potresa i od kuge.

Molitva

Slavni kneže Mihaele, utječem ti se kao svojemu ocu, prijatelju, utješitelju i sigurnosti. Tvojim posredovanjem primam sve Božje milosti. Ako sam slobodan od bolesti, potresa, oluja i drugih nevolja, to je sve zahvaljujući tebi, moj utješitelju! Sveti Mihaele, ne ostavi me bez svoje zaštite u času moje smrti. Utješi me i vodi kroz smrt, da bih se zauvijek mogao radovati gledanjem Boga u nebu.

Pozdrav

Pozdravljam te, sveti Mihaele, koji veseliš srca kršćana, pokrijepi me u sadašnjim trpljenjima.

Zadatak

Ukrasi cvijećem oltar svetog Mihaela ili učini dobro djelo pomažući, na primjer, u čišćenju crkve.

Molitva anđelu čuvaru

Anđele čuvaru...