Sluga Božji fra Ivan Peran
Izabrala i uredila: Renata Jukić, tajnica vicepostulature
Osjećam da se može moliti i raditi svete stvari, a biti daleko od Gospodina. Treba zašutjeti i slušati! Jer i molitvom znademo zaglušiti Gospodina! Previše Ga 'poučavamo'!
(DNEVNIK 1981., – III.-1.9. str. 218 - 219)
Razmišljao sam pred badijskim križem… osjećam KRIŽ, KRIŽNI PUT I BIČEVE… Sve je to druge naravi, ali križ… To je slast, ugodnost, prijatnost, tjelesnost koju doživljavam u svojoj službi i u susretu s ljudima koji nas svakog dana posjećuju, ali se s Božjom pomoću ne želim ni zaustavljati na tome, ni predavati se tome. Sve to ima svoj smisao u Božjoj promisli i rasporedbi; ja ipak posred svega toga, koliko god sam slab, možda i slabiji od onih s kojima se susrećem, nastojim biti živa Božja prisutnost među ljudima, i biti ČUDO; jer doista je ČUDO milosti u svim okolnostima spomenutim biti i ostati Bogu vjeran. ČUDO je i za druge, koji mogu doživjeti da je naš život radost, vedrina i bogatstvo i bez toliko – što svijet smatra vrhuncem života. I po ovom KRIŽU se naviješta RADOSNA VIJEST. Slava Bogu!