Novo lice Perivoja svetog Ante na Poljudu
Radostan je događaj za brojne štovatelje sv. Ante da je Perivoj ispred franjevačke crkve na Poljudu priveden sretnom kraju. Ovom značajnom i velikom zahvatu pristupilo se s osjetljivošću za povijesni okoliš poljudskog samostanskoga sklopa, o čemu smo u više navrata izmijenili mišljenje i usmeno se suglasili s najodgovornijima u Zavodu za zaštitu spomenika kulture (Split). Pri tome su fratri na Poljudu, potaknuti i podržani štovateljima sv. Ante, željeli stvoriti izgled dostojan našeg Svetišta, poput drugih svetišta kod nas i u svijetu. Htjeli su ovom Svetištu podariti umjetničke znakove-simbole koji će vjernike poticati na suživljavanje s dragim svecem, od djece, prvopričesnika i krizmanika,do ovdje vjenčanih sa svatovima, i drugih vjernika. Uvjereni smo da će svi s užitkom motriti malog Isusa u naručju sv. Ante, Isusa koji je na našem novom kipu – prema jednom duhovnom doživljaju sv. Ante – ‘rođen’ iz Knjige (Svetog pisma), Isusa koji je bio središte duhovnosti sv. Ante i koji vazda ostaje središte svih prijatelja i štovatelja sv. Ante. Doživljaj udivljenja pružat će i dojmljivi podni mozaik u kaljenom staklu (podni mozaik u središtu Perivoja), uprizoren u ovaj naš poljudski okoliš uz more, mozaik na kojemu sv. Ante propovijeda ribama (u jednoj prilici kad ljudi nisu marili za Božju riječ…). Doista, novo lice Perivoja, dostojno Svetišta svetog Ante na Poljudu.
Zahvala graditeljima i darovateljima
Zahvala za sav ovaj obnovljeni Perivoj ide u prvom redu fratrima iz samostanske zajednice, koji su idejni pokretači ovog značajnog projekta, potom ing. arhitektu Florijanu Škunci iz Zagreba (nacrt Perivoja), akademskom kiparu fra Joakimu – Jaki Gregovu iz Hvara (četiri brončana reljefa iz života sv. Ante, u apsidi), akademskom kiparu i članu HAZU Kazimiru Hrasti iz Splita (kip sv. Ante s malim Isusom na Knjizi-Svetom pismu), akademskom slikaru Jeronimu Tišljaru iz Zagreba (mozaik ‘Sveti Ante propovijeda ribama’, u kaljenom staklu). Ista zahvalnost ide i bračkom meštru od kamena Ivici Stipičiću (Gornji Humac, otok Brač), izvođaču radova, s vrijednim suradnicima, Nikom Malenicom i drugima. Iskrena zahvala ide i svima koji su svojim financijskim i drugim materijalnim doprinosima pomogli ovaj projekt, na osobit način gospodinu Peri Martinoviću, nekoć učeniku u klasičnoj gimnaziji na Poljudu, sada uspješnom poslovnom čovjeku u Beču, potom Provincijalatu franjevaca u Zadru, samostanu Male braće u Dubrovniku, Županiji Splitsko-Dalmatinskoj, ali i svim drugim brojnim darovateljima, sve do malih darova ‘siromašnih udovica’, prema Isusovoj riječi iz Evanđelja, ili siromašnih radnika s malom plaćom. Tako je završen prvi dio Svetišta, Perivoj, ali slijedi drugi, onaj zaKrižni put oko maslinika i za prostor novog oltara sa spomeničkim Raspelomna čelnom prostoru maslinika. Zato, dragi štovatelji sv. Ante, iz svoga srca, prema svojim mogućnostima, i dalje možete dati svoje priloge, bilo na ruke u našem župnom uredu ili na račun: Franjevački samostan Uznesenja Marijina, Poljudsko šetalište 2 – Split HR
SPLITSKA BANKA – IBAN: HR4023300031100040578
Molitva svetom Anti
Divni sveti Ante, učio si nas da Bogu dajemo sav svoj život, jer u Bogu imamo i sebe, i sve svoje bližnje, i ljude cijelog svijeta, i čitav stvoreni svijet. Gorljivo si nas poticao da ljubimo Boga svim svojim bićem, a ne samo jednim svojim dijelom, jer je Bog jedino čovjekovo dobro. S jasnoćom si naučavao da Bog nema dijelova, da je sav posvuda, na poseban način u čovjekovoj duši. S ljubavlju si nam pokazivao Isusa Krista, našega Spasitelja. Ljubljeni sveče, snagom Duha Svetoga, iz takve Božje blizine svima si pritjecao u pomoć u nevoljama, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba. Vjerujemo da ćemo tvojim zagovorom biti uslišani i u nakani koju ti sada s vjerom iznosimo (…). Neka tako bude. Amen.
“Nije slučajno da školska godina završava oko blagdana sv. Ante jer upravo je on bio nastavnik, i to vrlo zanimljiv. To znamo po njegovim tekstovima koji su zapisani i koje danas mi čitamo. U jednom tekst kaže ovako: 'Riječ je živa kad govori život. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela. Prepuni smo riječima, prazni djelima'. Školske klupe su danas prazne, a svetišta i crkve pune. Mnoštvo ljudi želi čuti tog velikog profesora i biti njegovi učenici“, rekao je nadbiskup Barišić u homiliji. Pojasnio je kako je obrazovanje i znanje važno, no da smo kroz povijest svjedoci da najinteligentniji i najobrazovaniji ljudi ne čine samo dobra i uzvišena djela, već mogu svoj narod voditi putem propasti. Navodeći kao primjer pojedince u Izraelu koji su dali izraditi zlatno tele, kao i tvorce totalitarnih ideologija, upozorio je da znanje, talenti i pouzdanje u vlastitu mudrost bez Boga i ljubavi prema bližnjemu za sobom ostavljaju ruševine na kojima onda buduće generacije gube nadu i teško mogu graditi svoj prosperitet. „Sv. Ante našao je izvor svoje mudrosti i nadahnuća u Isusu Kristu i pokušao je tu Radosnu vijest svojim životom svjedočiti i donositi bližnjima. Molio je slušajući. Stvorio je u sebi tišinu da bi Boga mogao čuti i otvoriti srce za njegove darove. Nama danas upravo to nedostaje – tišina, da bi mogli čuti Gospodina i svoje bližnje. Naši odnosi zatrpani su brojnim riječima i argumentima, a malo slušamo i uvažavamo druge. Ne razumijemo se ni na materinskom jeziku. Upravo zato nas sv. Ante poziva na manje riječi, a više djela“, naglasio je i nadodao da ne živimo slobodu u punini te da smo pozvani nanovo je otkriti i sa svojim bližnjima živjeti.
