Kolonizator Ljubavi
Osmi je utorak našega milosnoga hoda prema svecu cijeloga svijeta. Današnji utorak “kida lance” i upravo ćemo u tu misao uroniti na osobit način.
Sveti Ante je Portugalac, sunarodnjak mnogim moreplovcima, otkrivačima, kolonizatorima. Zapravo, kad bolje promislimo, on je prvi portugalski kolonizator. Prvi i najveći. On je kolonizirao Božjom ljubavlju gotovo čitav svijet.
Ukoliko se zateknete u Portugalu, uz Crkvu sv. Ante u Lisabonu vidjet ćete jedan slatki, mali Muzej posvećen svečevu životu. Tu je na vrlo interaktivan način prikazana mapa svijeta i svetišta svetoga Ante razasuta diljem svijeta. Nema dijela svijeta u kojemu ovaj svetac nije štovan. Zato ga i zovemo svecem cijeloga svijeta.
Ne možemo se ne zapitati što je to tako veliko, tako zavodljivo u svetom Anti da se tako brzo “primio” za srca ljudi diljem svijeta? Što je to što njegove kolonije čini postojanima i vjernima stoljećima nakon njegovoga odlaska s ovoga svijeta?
U odgovoru je Ljubav. Čista, nepatvorena, duboka i ponizna Ljubav. Ona koja kida lance u koje nas je okovao grijeh. Ona Ljubav kojoj je Bog ishodište i odredište.
Kada koloniziraš Ljubavlju, koloniziraš za vječnost. Tako je kolonizirao sveti Ante.
Sva slava i raskoš Portugala kao velike kolonizatorske sile pod teretom vremena je dotrajala, potrošila se i uminula. Kako to obično biva sa svim vremenitim stvarima. Jedine koje su opstale su kolonije Ljubavi. Antine kolonije.
Izazovan je trenutak koji dišemo. Uronjeni smo mislima u stanje pandemije i naša srca, misli i vrijeme zaokuplja jedan malešan virus i njegova zaraznost. Kao protutežu tim i takvim mislima, valjalo bi u srcu osvijestiti koliko je zarazan virus Božje ljubavi. Od njega se ne treba štititi jer tek kada se “zarazimo” Božjom ljubavlju, postajemo imuni na najopakije viruse koji vrebaju nad našim životom. Divnoga li paradoksa-zaraziti se da bi ozdravio!
Pogledavši u lik i životnu predanost svetoga Ante vidimo kako je i u najtežim vremenima i s najmanje resursa moguće pokrenuti pandemiju ljubavi. On je to upravo učinio. Svojom poniznom i dubokom predanošću “zarazio” je ovaj duboko ranjeni svijet, privukao ga Iskonu, privezao ga za Božje milosrđe. Divnoga li veza, mili ljudići! Divne li zaraze!
Danas ćemo prignuti svoje misli lancima koji nam usporavaju hod, koji nas limitiraju i kojih se ne možemo riješiti. To su okovi grijeha. Sveti Ante nas poziva svojim primjerom da odbacimo sve suvišne terete sa svoje duše. Grijeh je uvijek suvišan.
Odbacimo sve što nas privezuje za grijeh, pokidajmo lance što sputavaju naš korak i pristanimo biti, poput svetoga Ante, kolonizatori Ljubavi. Krenimo od jedinoga što imamo-od vlastitoga srca. Pristupimo srcem svojim najbližima-u obitelji. Na radnom mjestu. Prijateljima. I vidjet ćemo kako je takva kolonizacija jedina koja ima smisla. Da bi Ljubav preplavila svijet, potrebno ju je otpustiti iz srca.
Kako Sveta Mala Terezija kaže:”Ljubav ne smije ostati zatvorena u dnu srca.” Oslobodimo je, zarazimo njome cijeli svijet.
Budimo izaslanici Božje ljubavi u svijetu. Kolonizirajmo ljubavlju jer jedino takva kolonizacija podrazumijeva slobodu, a sloboda je odsudstvo okova na duši.
Pođimo, učinimo tako. Baš kao što je Ljubavlju kolonizirao, a čini to i danas, naš divan prijatelj-dobri sveti Ante.
(piše: Anita Plazibat)