"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze."
Kažu kako su Evanđelja cvijet Biblije, a da je Ivanovo evanđelje cvijet među evanđeljima. Čini se da je uistinu tako. Ivanovo evanđelje osjeća se prisnije, osobnije. Dok drugi evanđelisti započinju svoja evanđelja slikovitije, Ivan svoje evanđelje započinje gotovo apstraktno. On govori o riječi kao počelu, o riječi kao ishodištu i odredištu, o riječi kao oruđu. Stavlja riječ u božansku narav kao njezino prirodno ishodište i daje joj domovnicu u svijetu. U svima nama.
Nije slučajno kako se upravo ovo uvodno Ivanovo evanđelje nekoliko puta znakovito provlači kroz crkvenu godinu. Kao da nas uporno želi osvijestiti da biramo riječi kojima pristupamo Bogu i ljudima. Kao da upravo ovo uvodno Ivanovo evanđelje u toj svojoj apstraktnosti krije najjasniji sadržaj i potpuno oblikovanu poruku: Vaše riječi su vaš izbor, vi birate kako ih upotrijebiti - kao oruđe ili oružje.
Iz svoga ljudskoga iskustva dobro znamo kako je jednom izgovorenu riječ nemoguće povratiti. Ona sa sobom nosi potencijal da usreći, da rastuži, da oplemeni, da stvori ili da razori. Upravo zato treba oprezno s riječima jer nam mogu biti sjajne sluge, ali i loši gospodari. Odabirimo one koje bi se svidjele Bogu, odabirimo one koje umiju graditu mostove, a ne zidove. Odabirimo one riječi koje su kreativne, a ne destruktivne.
Pošto ćemo u ovoj maloj kolumni ubuduće dijeliti skromna vjernička razmišljanja i osvrte, bilo je idealno započeti upravo ovim uvodom i zamoliti Boga da svima nama, neovisno je li pišemo ili tek izgovaramo riječi, blagoslovi naša nastojanja kako bismo umjeli birati prave riječi.
Riječ je ishodište, ali je sama po sebi bezvrijedna. Tek kad se ona utjelovi, savršeni stvaralački naum se ostvaruje. Tako neka bude i s našim riječima: neka budu dobronamjerne i meke, nikada isprazne i same sebi svrha.
Neka u ovoj maloj virtualnoj škrinjici i svugdje naše riječi budu pokretačka snaga i poticaj za djela istinske ljubavi i milosrđa. Tek tada riječi dobivaju svoju životnost, svoj smisao i već spomenuti savršeni božanski plan se ostvaruje kroz svakoga od nas. Svakodnevno.
Ponekad je lijepa riječ jedino što možemo dati, a vrlo često je upravo ta lijepa riječ sasvim dovoljna. Lijepo govoriti znači blagoslivljati, a blagoslivljati znači ići prema Bogu. Pa uputimo se.
Amen.