Preminuo papa Franjo

Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., u 88. godini života, u svojoj rezidenciji Doma Svete Marte u Vatikanu. U 9:45 sati, kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore, objavio je smrt pape Franje iz Doma svete Marte sljedećim riječima:

„Predraga braćo i sestre, s dubokom žalošću moram objaviti smrt našega Svetog Oca Franje. U 7:35 ovog jutra, rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli je svoj život posvetio služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju živjeti evanđeoske vrijednosti, osobito u korist najsiromašnijih i najisključenijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer pravog učenika Gospodina Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga”, izvijestio je Vatican News.

Papa Franjo bio je prvi papa koji je uzeo novo papinsko ime nakon 1100 godina i to po našem serafskom ocu sv. Franji.
Kao kardinal i nadbiskup Buenos Airesa Jorge Mario Bergoglio bio je blizak našoj braći u Argentini. Naš fra Berislav Ostojić bio je njegov ispovjednik, a susretao se i s drugom braćom koja su služila i još uvijek služe u Argentini.
 

Poruka Provincijalnog ministra za Uskrs 2025.

U trenutku naše Pashe 

Draga braćo,

Uskrs nam i ove godine dolazi nenametljivo, a opet snažno – u pozadini svega što živimo. Dolazi tiho, bez pompe, ali s pozivom koji se ne da izbjeći: da pogledamo gdje smo i kako hodamo, osobno i kao zajednica.

Pasha znači prijelaz. I mi ga sada živimo. Naša Provincija sv. Jeronima ulazi u novu etapu – postajemo ovisna kustodija. Netko će to doživjeti kao gubitak, nekima se neće ništa bitno promijeniti, nekima će možda život postati jednostavniji, a netko će osjećati neizvjesnost. Sve su te reakcije ljudske i razumljive. I sve imaju pravo biti tu.

Ali možda baš zato ovaj Uskrs dolazi kao prilika da i to pokušamo gledati u svjetlu Evanđelja. Bog je i u tome. I ovo može biti naš prijelaz – ne samo administrativni, nego dublji: iz nesigurnosti u povjerenje, iz straha u slobodu, iz zatvorenosti u novi početak.

Uskrs nije rezerviran za one koji sve znaju, koji imaju jasne planove ili osjećaj uspjeha. Uskrs je za Petra koji je pao, za Ivana koji se nadao, za Magdalenu koja je tražila, za one koji su spremni slušati, trčati, ući u vlastiti grob i ne zatvarati vrata nadi.

Možda nas ovaj trenutak kao Provinciju poziva baš na to – da slušamo jedni druge i to možda baš ono što ne bismo htjeli čuti, da priznamo da sami ne možemo i da zajedno tražimo kako dalje, da ušutimo malo pred Gospodinom i da u tišini prepoznamo kamo nas On vodi, da ne bježimo od slabosti, nego je nosimo s povjerenjem jer Isus i dalje ulazi u zatvorena mjesta.

U tom svjetlu, Kustodija nije znak kraja, nego put traženja jednostavnijeg i skrovitijeg oblika života koji nas može vratiti bitnome. Gospodin nas poziva da budemo manjibliskijiautentičniji. Da se ne bojimo priznati vlastite grobove. Jer Uskrs se ne događa mimo smrti, nego baš u njoj. I ne događa se izvan zajednice – nego u zajednici koja se ne pravi savršenom, nego se trudi ostati na putu.

Isus dolazi i danas – nenametljivo, ali stvarno. I ulazi u našu stvarnost – baš ovakvu kakva jest. Možda je to najvažnija poruka ovog Uskrsa: da ni mi ne bježimo od nje.

Svima od srca želim da ovaj Uskrs bude prilika za povjerenje, za mir i za tiho prepoznavanje Uskrsloga – u nama i među nama.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

fra Tomislav Šanko

provincijalni ministar

preneseno sa: https://ofm-sv-jeronim.hr/poruka-provincijalnog-ministra-za-uskrs-2025/