Na današnji dan - Dušni dan - misao nas vodi k našim dragim pokojnicima koji su se preselili s ovoga svijeta i počivaju u miru kod Gospodina. Razmišljamo samo o njima, a ne razmišljamo i o svom životu, jer je ovo dan kada trebamo razmišljati i o sebi, jer ćemo i mi jednog dana otići s ovoga svijeta, netko ranije netko kasnije.
Postoje u našem vjerskom kalendaru dva dana kada kao ljudi, kršćani i vjernici, zašutimo i zanijemimo - to su Veliki petak i Dušni dan. Oba su vezana uz smrtnu tišinu, ali ujedno i uz tihu, neutrnjivu nadu.
Dan je ovo kada se sjećamo svih koji su nam prethodili na svom životnom hodu kroz povijest i život te koji su nam ostavili ovo što danas imamo i uživamo. Kristova i naša Kalvarija susreću se danas na našim grobljima s jednom mišlju, molitvom, vapajem i nadom: Ovo nije kraj.
Smrt je početak Uskrsa. Bog je sve što je imao dao nama ljudima u Kristu. Nitko tko danas umire nije više sam u tjeskobi vlastitog umiranja. S njime je Isus.
Groblja su mjesta tišine i mira. Ona su poziv da čovjek napusti staro, ostavi zlo i grijeh, da uskrsne na novi život nade, da započnemo s novom ljubavlju novi život, za Boga, sebe same i čovjeka.
Susret s pokojnima na našim grobljima susret je s onima koji su kod Boga, u blaženoj vječnosti, koji su otišli ispred nas i spavaju snom mira.
Smrt nema niti može imati zadnju riječ - Biblija upotrebljava jedan divan pojam kad veli za nekoga tko je preminuo: I pridruži se svojim ocima, svojim precima.
Mi bi smo mogli nadodati: I pridruži se svojoj braći i sestrama, očevima i majkama, prijateljima i dragim osobama.
Hodajući po grobljima zastanem kraj nekih grobova i vidim nadgrobnu ploču, na njoj je križ, ime pokojnika/ce, godina rođenja, i smrti, a na istoj ploči stoji natpis: „Zauvijek nas je napustila voljena osoba…“, dok u isto vrijeme kitimo grobove palimo svijeće, molimo za njih. Hoću reći kako je kriv natpis „Zauvijek nas napustila voljena osoba“ jer time kao da ne vjerujemo u Uskrsnuće, i Kristovo obećanje „Sve ću privući k sebi“. Kao da ne vjerujemo da ćemo se jednog dana naći sa svojim dragim i milim pokojnicima.
Stoga vjera u Boga, Boga ljubavi, hrani našu nadu da ćemo se sa našim pokojnicima naći u punini života, preobraženoga života. Vjera želi naša srca ispuniti nadom, makar nas smrt zavila u tugu zbog odijeljenosti, zbog rastanka od naših pokojnika.
Neka nas ovih dana prati misao, biti jednom, naći se jednom u zajedništvu s Bogom, u društvu svojih dragih i milih pokojnika. Vjerujemo da ćemo jednom s njima biti zajedno u Božjoj ljubavi, a do tada neka nas na našim životnim putovima zagovaraju svi sveti i prati Božji blagoslov.