Ove nedjelje počelo je crkveno vrijeme koje je poznato pod imenom advent ili došašće, što je ustvari jedan te isti izričaj. Advent je hrvatski prilagođen naziv za latinsku riječ adventus = dolazak, a naš narod ga prevodi prekrasnom hrvatskom rječju došašće koja sama po sebi tako mnogo govori.

Zašto Došašće i koji mu je smisao?

Veliki kršćanski blagdan Božića je za svakog vjernika proslava objave velikog Božjeg otajstva, koje je „vjekovima bilo sakriveno, a sada se otkrilo njegovim izabranima“, kako navodi veliki apostol naroda sveti Pavao u svojim poslanicama.

Što je bilo sakriveno, a sada se otkrilo čovjeku ? Upravo to otajstvo ljubavi, naslućivano vjekovima prije, a sada objavljeno – Sin Božji se utjelovio u krilu blažene Djevice Marije, rodio i postao čovjekom! Ali zašto toliko to slavimo, pitamo se? Radi prevelike ljubavi Božje kojom ljubi čovjeka. Istočni kršćani stoga utjelovljenog i rođenog Sina Božjeg, Isusa Krista, nazivaju prekrasnim imenom: ‘čovjekoljubivi Vladiko’, što bi na hrvatskom jeziku preveli kao „Vladar svega svijeta koji silno ljubi čovjeka“. I taj vječni Vladar toliko ljubi da se nije libio ostaviti sve i doći u smrtnom i prolaznom ljudskom tijelu, te sudbinu svoga ljubljenog čovjeka podijeliti do te mjere da i sam postaje – čovjek.

Stoga, Crkva i narod Božji već duga stoljeća vrijeme prije Božića, tako veličanstvenog i slavnog događaja, slavi kao pokorničko vrijeme Došašća. To je vrijeme gdje se narod Božji na posebno posvećen način molitvom, postom i djelima ljubavi i milosrđa priprema za dolazak Vladara, Kralja Krista.

Zato je osnovna poruka i geslo vremena Došašća samo jedna snažna riječ uzeta iz evanđelja i svakodnevno ponavlja u liturgiji, a glasi: “Bdijte!“

Da bi narod Božji, kršćani, ispunio taj poziv ljubljenog Kralja, Vladara koji dolazi kao dojenče u krilu majke, svakog jutra od prvog dana Došašća do Božića on doslovno – bdije. Tako svakog jutra dolazi na svečane Svete Mise zornice u 6 sati ujutro (negdje i malo kasnije). Doslovno bdijenje i odricanje od sna, rano ustajanje i dolazak na zornice nije samo tjelesno odricanje, već na simboličan način i uranjanje u tajnu duhovnog bdijenja pred otajstvom Božjim – došašća Kristovog.

Što se slavi na svečanim misama zornicama?

Pokorničko vrijeme u godini je vrijeme odricanja, a Došašće je, uz Korizmu, najvažnije pokorničko vrijeme. A mise, za razliku od korizmenih misa, su tako svečane! Prepune svečanih i radosnih pjesama, bogato ukrašenih adventnih vijenaca, najljepše uređenih crkava i oltara u ljubičastoj boji, nadahnutih svetopisamskih tekstova, brojnih zaziva i zahvala svećenika i naroda. Odlasci sa ovih pokorničkih misa odišu mirom, toplinom, blizinom i neizmjernom radošću. U rano jutro, još dok je mrak i svjetlo se tek nazire, sve odiše od slavlja i sve slavi!

Zašto je tako različita pokornička misa Došašća od korizmenih misa i drugih pokorničkih običaja? Jer se želi čovjeku skrenuti misao i duh prema dva slavna Kristova dolaska koja su obilježila i obilježit će svijet trajnim pečatom.

Prva dva tjedna Došašća slavi se i promišlja Kristov drugi slavni dolazak na kraju vremena i ovog svijeta sa svim svetima i anđelima kada će mrtvi uskrsnuti u vječni život. Druga dva tjedna Došašća slavi se i promišlja Kraljev prvi dolazak kada je onaj koji je Početak svega, Smisao i Cilj ljudske povijesti – Gospodin Isus – postao djetešce u rukama ljubljene odabrane majke Marije. Čudesne li tajne!

Evo, čovječe misa zornica te poziva da joj dotakneš tu Tajnu i pronikneš svojom ljudskom dušom!

Poseban predmet vremena Došašća – Marija

Veliko je bogatstvo adventnih i božićnih napjeva koje je skladao i zapamtio vjerni hrvatski puk. Nažalost, mnogim Hrvatima, pa i vjernicima su nepoznate prekrasne adventne pjesme koje se pjevaju isključivo u ovom svetom vremenu: „Padaj s neba“, „O Marijo, ti sjajna zornice“, „Poslan bi anđeo Gospodnji“ i mnoge druge. One tako jasno izražavaju dušu hrvatskog čovjeka katolika koji se poklanja pred tom objavljenom Tajnom, a posebno časti onu koja je bila jedina dostojna nositi je: Isusovu majku Mariju.

Anđeoskim navještajem ta čista i ponizna djevojka iz zabačenog seoceta Nazareta u prezrenoj Galileji, taj najdivniji ljudski primjerak među milijardama rođenih ljudi , ta dika čovječanstva, ružin miomirisni cvijet među trnjem ljudske povijesti – blažena djevica Marija – zatrudnje i rodi sina!

Zbog toga je Marija poseban predmet razmatranja i molitve u vrijeme Došašća, pjesama i zaziva, zahvaljivanja i čašćenja, jer je jedina bila dostojna.

Što mi je činiti?

Svakog jutra dok se mnogi bude na posao i nevoljko po mraku odlaze u novi dan, tisuće i tisuće u Hrvatskoj već radosno stoje po brojnim osvijetljenim crkvama od hrvatskih Konavala na krajnjem jugu do Savudrije na zapadu, Međimurja na sjeveru i hrvatskog Srijema na istoku, mole se i pjevaju adventne pjesme radosno čekajući Kralja Krista koji ima doći. Pridružuje im se brojni hrvatski puk po crkvama Bosne, Hercegovine, Boke i cijeloga svijeta gdje god diše hrvatska kršćanska duša. Utapaju se u brojno mnoštvo naroda i rasa koje dijele istu nadu.

Između 6.30 i 6.45 radosni izlaze iz crkava u novi dan koji ih čeka duboko u srcu znajući da su već ujutro primili što su željeli i trebali – mir i nadu koja ne izdaje. Božić dolazi i približava se, na vratima je, a vjerni puk se tome silno raduje.

Dođi i pridruži se narodu Božjem u tom veselju, Kralj će se uskoro roditi!

(preneseno sa: https://narod.hr/hrvatska/idete-li-na-mise-zornice-evo-sto-sve-o-njima-trebate-znati )

Prelaskom na zimsko računanje vremena od 27.10.2024. večernja sv. mise biti će u 18.00 sati.

Također se mijenja i radno vrijeme župnog ureda (ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom) u popodnevnim satima biti će od 16-17.30 sati.

Uz njega će za đakone biti zaređeni i fra Oliver Marčinković, fra Marko Plejić i fra Valentin Radaš za Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja te Antonio Brizić, Branimir Ivančić i Ivan Silić za Splitsko-makarsku nadbiskupiju.

 

preneseno sa: https://ofm-sv-jeronim.hr/najava-dakonsko-redenje-fra-benjamina-milkovica/