Kruh života vječnoga

 

Iv 6, 52-59 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 
U ono vrijeme: Židovi se među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« 
To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.
 
Riječ Gospodnja.

Vazmeno Trodnevlje

 

Veliki Petak: Sakr. pomirenja (ispovijed) 10-12 i 15:30-17:30

                     Služba Muke Gospodnje u 18 h.

Velika Subota: Sakrament pomirenja: 9-12

 

                           Vazmeno bdjenje u 20:30 

 

Papin Angelus 23. ožujka

 

Naše razmišljanje o Božjem milosrđu uvodi nas danas u Vazmeno trodnevlje. Mi ćemo proživjeti Veliki Četvrtak, Petak i Subotu kao snažne trenutke koji nam omogućuju sve više ponirati u veliko otajstvo naše vjere: uskrsnuće našega Gospodina Isusa Krista. U ta tri dana sve govori o milosti, jer pokazuje dokle je Bog spreman ići u svojoj ljubavi. Slušat ćemo izvješće o posljednjim danima Isusova života. Evanđelist Ivan daje nam ključ za razumijevanje dubokog značenja: "budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio" (Iv 13, 1). Božja ljubav nema granica. Kao što je često ponavljao sveti Augustin, to je ljubav koja ide "do kraja bez kraja i konca". Bog se doista sav prinosi za svakoga od nas i ne štedi se ni u čemu. Otajstvo kojem se klanjamo u ovom Velikom tjednu jest velika povijest ljubavi koja ne poznaje prepreke. Isusova Muka traje sve do svršetka svijeta, jer je to povijest dioništva s patnjom cijelog čovječanstva i stalna prisutnost u događajima osobnog života svakog od nas. Ukratko, Vazmeno trodnevlje spomen je jedne ljubavne drame koja nam daje sigurnost da nikada nećemo biti napušteni u kušnjama života.

Sluga Božji fra Ivan Peran

Izabrala i uredila: Renata Jukić, tajnica vicepostulature

 

Osjećam da se može moliti i raditi svete stvari, a biti daleko od Gospodina. Treba zašutjeti i slušati! Jer i molitvom znademo zaglušiti Gospodina! Previše Ga 'poučavamo'!

(DNEVNIK 1981., – III.-1.9. str. 218 - 219) 

Razmišljao sam pred badijskim križem… osjećam KRIŽ, KRIŽNI PUT I BIČEVE… Sve je to druge naravi, ali križ… To je slast, ugodnost, prijatnost, tjelesnost koju doživljavam u svojoj službi i u susretu s ljudima koji nas svakog dana posjećuju, ali se s Božjom pomoću ne želim ni zaustavljati na tome, ni predavati se tome. Sve to ima svoj smisao u Božjoj promisli i rasporedbi; ja ipak posred svega toga, koliko god sam slab, možda i slabiji od onih s kojima se susrećem, nastojim biti živa Božja prisutnost među ljudima, i biti ČUDO; jer doista je ČUDO milosti u svim okolnostima spomenutim biti i ostati Bogu vjeran. ČUDO je i za druge, koji mogu doživjeti da je naš život radost, vedrina i bogatstvo i bez toliko – što svijet smatra vrhuncem života. I po ovom KRIŽU se naviješta RADOSNA VIJEST. Slava Bogu!