POBOŽNOST KRIŽNOG PUTA kroz Korizmu 2025.g.
OBEĆANJA FRAME POLJUD
U nedjelju, 9. veljače 2025. godine, u crkvi samostana sv. Ante na Poljudu u Splitu, šesnaest mladih bratstva franjevačke mladeži Poljud dalo je obećanje da će kroz idućih godinu dana živjeti Evanđelje i služiti svom bratstvu po primjeru svetog Franje. Frama Poljud obogaćena je za tri nove framašice koje su svoje „evo me” izrekle po prvi put, dok su ostali članovi obnovili svoje obećanje.
Svečano misno slavlje predvodio je provincijal Franjevačke provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko, OFM uz koncelebraciju duhovnog asistenta Frame Poljud fra Frane Delića, OFM te fra Tomislava Hrstića, OFM prethodnog duhovnog asistenta ovog bratstva.
Provincijal se u propovijedi obratio framašima i ostalim vjernicima osvrćući se na prvo čitanje i simboličan citat: Tad čuh glas Gospodnji: „Koga da pošaljem? I tko će nam poći?“ Ja rekoh: „Evo me, mene pošalji” (Iz, 6,8), kao i na Evanđelje u kojem Isus Krist poziva apostole da budu ribari ljudi. Tako danas, dvije tisuće godina nakon, Gospodin poziva i traži one koje će mu odgovoriti na poziv kako bi i njih učinio ribarima ljudi; ne poziva svete, ne poziva sposobne, već osposobljava pozvane, objašnjava provincijal.
Framaši su zapečatili svoja obećanja potpisom i primanjem znaka Tau koje im je uručio njihov duhovni asistent fra Frano koji ih vjerno prati na njihovom putu, poučava ih životnim lekcijama i mudrosti te ih hrabri i potiče na ustrajnost. Za geslo ovogodišnjih obećanja poljudski framaši su izabrali citat iz Markovog evanđelja: „Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put” (Mk 1,2). Ove riječi pravi su poticaj mladim ljudima da i u današnjem uzburkanom i promjenjivom vremenu upravo oni budu ti koji će donositi pravi Put, Istinu i Život, stup i sliku Gospodina našega Isusa Krista u živote onih koji su s njima u bratstvu, ali i u živote svih ljudi, posebice onih koji nisu s Bogom.
Na kraju sv. mise prigodnim riječima svim okupljenima obratio se i Blaž Bašić, predsjednik ovog franjevačkog bratstva, koji se zahvalio provincijalu fra Tomislavu koji je došao iz Zadra kako bi vodio ovaj obred, potom duhovnim asistentima fra Frani Deliću i fra Tomislavu Hrstiću te đakonu fra Benjaminu i bogoslovu fra Kristijanu, a potom VIS-u ABBA koji su pjevanjem uveličali ovo misno slavlje. Blaž se još jednom zahvalio i svim župljanima na molitvama, razgovorima i podršci u njihovom radu, a posebno na kolačima koje su naše vrijedne domaćice iz župe pripremile te na kraju i svoj braći i sestrama framašima koji su došli da upotpune zajedništvo na ovaj dan. Obećanike je ohrabrio rekavši im da ne posustaju u životnim poteškoćama, kada ih sustignu problemi i kada se čini kao da su svi protiv njih. Pozvao ih je na molitvu, na zajedništvo, na ustrajnost i međusobnu ljubav te da uistinu budu braća i sestre jedni drugima.
S istinskom radošću u srcima, nakon brojnih zagrljaja i osmijeha, bratstvo Frame Poljud, zajedno s ostalim framašima Splitsko-dubrovačkog, Zadarsko-Šibenskog i Zagrebačkog područja, prijateljima te bivšim i budućim framašima, proslavilo je ovaj veliki dan u samostanskim prostorima. Nakon zajedničkog ručka uslijedilo je obilje smijeha i pjesme, a zajedništvo i ljubav isijavalo je iz srdaca mladih nasljedovatelja svetog Franje Asiškog. Ispunjeni milošću Božjom zaokružili su ovaj dan koji će im zauvijek ostati u sjećanju kao dan kada su još jednom potvrdili svoju vjeru, nadu i odanost Gospodinu.
(Mihaela Jerčić, FRAMA Poljud)
Preminuo fra Bernardin Škunca
Član naše Provincije fra Bernardin Škunca preminuo je u nedjelju 22. prosinca 2024. u 88. godini života, 69. godini redovništva i 62. svećeništva u Splitu.
Fra Bernardin Škunca, član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, rođen je 1937. od oca Ante i majke Marije rođene Šonje, u Novalji na otoku Pagu. Od malih nogu, u obitelji s desetero braće i sestara, prožetoj duhovnim i katoličkim vrijednostima, osjetio je poziv za redovnički život. Kao dječak je majci izjavio: „Ja ću biti fratar“, što je izazvalo radost u obitelji koja je već imala tri franjevca.
Svoje školovanje započeo je na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru. Fra Bernardin je obukao habit na Košljunu 11. kolovoza 1955., a nakon novicijata dao je prve zavjete 12. kolovoza 1956. Svečane zavjete položio je 15. kolovoza 1959., čime je u potpunosti predao svoj život službi Bogu.
Unatoč poslijeratnim oskudicama i ozbiljnoj plućnoj bolesti, koja je dovela do liječničkih prognoza da neće doživjeti mladu misu, fra Bernardin je ustrajnošću i molitvom završio studij teologije u Makarskoj te diplomirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Fra Bernardin Škunca zaređen je za svećenika 15. travnja 1963. u Makarskoj po rukama nadbiskupa Frane Franića. Mladu misu proslavio je u rodnoj Novalji na staroslavenskom jeziku.
Nakon ređenja, fra Bernardin je nastavio svoje obrazovanje u Francuskoj. Magistrirao je pastoralnu liturgiju na Katoličkom institutu u Parizu, a doktorirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom boravka u Francuskoj, produbio je svoje znanje iz liturgije i sakralne umjetnosti, što je kasnije prenio na svoje studente i vjernike te primjenjivao svoja saznanja svom pastoralnom i akademskom radu.
Cijeli život borio se s bolešću, koju je nazivao „posebnom odgojiteljicom“ jer ga je naučila disciplini i ustrajnosti. Službu svećenika obavljao je s ljubavlju, ostavljajući dubok trag među vjernicima i zajednicama kojima je služio. Tijekom Domovinskog rata bio je aktivan u Zadru, gdje je pokrenuo emisiju „Mir i dobro“ na lokalnom radiju, pružajući utjehu ljudima u skloništima.
Fra Bernardin je bio profesor liturgije i sakralne umjetnosti na više institucija, uključujući Teologiju u Splitu i Visoku teološko-katehetsku školu u Zadru. Predavao je i liturgijsku duhovnost na Institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu te predmet „Kultura duha“ na Sveučilištu u Zadru. Njegova predavanja odražavala su duboku ljubav prema liturgiji i umjetnosti, koju je naslijedio iz obitelji i pretočio u svoja djela.
Kao plodan autor, fra Bernardin je napisao brojna djela. Njegov roman Mirotvorac u Bolonji nagrađen je godišnjom Nagradom za književnost i umjetnost August Šenoa Matice hrvatske 2008. godine. Također, autor je djela Franjo Asiški skladatelj Božje ljepote, Ispovijesti Franje Asiškog, Svetost kao pjesma, te Vjeropoj Riječi: Roman esej o fra Bonaventuri Dudi, koje je ujedno i njegovo posljednje pisano djelo. Uspješno je znao spojiti duhovnost, povijest i umjetnost, ostavljajući značajan doprinos na tim područjima.
Fra Bernardin je bio jedan od osnivača i četrnaest godina pročelnik Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral Hrvatske biskupske konferencije sa sjedištem u Zadru. Također je bio glavni urednik liturgijsko-pastoralnog časopisa Živo vrelo. Njegov rad u HILP-u značajno je pridonio razvoju liturgijskog pastorala u Hrvatskoj.
Kao vicepostulator, fra Bernardin se zalagao za proglašenje blaženim fra Ive Perana, čija ga je duhovna veličina nadahnula od početka franjevačkog života. Aktivno je sudjelovao i u promociji kauze fra Bernardina Sokola, dajući doprinos očuvanju franjevačke baštine.
Za svoj rad fra Bernardin je primio brojna priznanja, uključujući Nagradu za životno djelo Grada Zadra 2014. i titulu počasnog građanina Kaštela. Bio je jedan od inicijatora studija Kršćanstvo i kultura duha u Zadru, pridonoseći razvoju humanističkih i teoloških znanosti u Hrvatskoj.
Svoje posljednje dane fra Bernardin je proveo u Splitu, na Poljudu, u Samostanu sv. Ante. Unatoč bolesti, neumorno je pisao i radio. Preminuo je 22. prosinca 2024. u splitskoj bolnici nakon pogoršanja zdravstvenog stanja. Sa šezdeset i jednom godinom svećeničkog rada, koje je proslavio 2023., fra Bernardin Škunca ostavio je neizbrisiv trag u duhovnom, znanstvenom i kulturnom životu.
https://ofm-sv-jeronim.hr/preminuo-fra-bernardin-skunca/