Ovu nedjelju, 22. siječnja, održana je duhovna obnova za studente u kapeli bl. Ivana Merza na Kampusu. Tema je duhovne obnove bila "Gospodin mi je svjetlost i spasenje (Ps 27, 1)", a predvodio je je fra Tomislav Hrstić, župnik župe svete Trojice u Splitu. Duhovna obnova započela je s pokorničkim bogoslužjem i sakramentom ispovijedi te se nastavila sa sv. Misom koju je takođe predvodio fra Tomislav uz koncelebraciju don Mihaela Provića, studentskog kapelana. Fra Tomislav je mladima protumačio nedjeljna čitanja, poseban naglasak stavljajući da nije dovoljno samo ići za Kristom, kao što su mnogi išli, ne samo nasljedovati ga, već se truditi istinski ga upoznati. Na kraju se mladima obratio don Mihael i ohrabrio studente za nadolazeće ispitno razdoblje te im predstavio raspored događaja koje organizira pastoral mladih, a možete ga pronaći na našoj web stranici. Duhovnu obnovu je glazbeno animirao VIS Veritas aeterna.

Preneseno sa web stranica Pastorala mladih Splitsko-makarske nadbiskupije.

...propustom! 😔

Izopačen je svijet u kojemu je novac ultimativno mjerilo uspjeha. Ljudi kao da ne shvaćaju da ti neki ljudi koji raspolažu velikim materijalnim resursima imaju višestruko teže breme jer svaki višak pa i najmanji kojim raspolažemo izazov je i iskušenje. Što činiš s tim viškom?! Je li nagomilavaš stanove, bezbroj pari postola i bezočno skupih stvari dok je prvi do tebe u silnoj potrebi?! Je li daješ samo mrvice svojih viškova da umiriš savjest?! Je li daješ kako bi u očima svijeta bio humanitarac i velik, a istovremeno gomilaš viškove? Je li smatraš da to što imaš i jesi, imaš jer si višestruko vrjedniji i bolji od ostalih?! Ne misliš li da ti je to dano kao ispit, kao istinsko iskušenje? 

Da se ne zavaramo, ne vrijedi to samo za one koji materijalno imaju bezočno puno. To vrijedi i za one koji raspolažu znanjima, vještinama i talentima, a uprežu ih samo za vlastitu korist. Svaki propust na ovome svijetu, osobito onih kojima je puno dano, ozbiljna je stvar. Ako ti je dano puno, pod stostrukim si povećalom. Pa se stostruko i potrudi da suštinski povećaš ono čime raspolažeš - a to možeš samo dijeleći. 

Pojednostavnimo svoje postojanje. Treba nam malo. A i to malo postaje beskrajno puno u spremnosti na dijeljenje.

I pričica za razmišljanje:

"Čovjek neki sanjao neobičan san. Pakao je bio već popunjen, a vani su ljudi čekali u dugom redu. Đavao je bio prisiljen zatvoriti vrata i tako spriječiti ulazak novih kandidata.

- Ostalo je još samo jedno mjesto i, naravno, pripast će najvećemu grešniku – najavio je đavao.

- Je li netko od vas možda višestruki ubojica - upitao je na kraju.

Kako se nitko nije javio, on je sam pošao ispitivati što je tko zgriješio. Nakon nekog vremena ugleda u redu jednog kojega prije nije zamijetio.

- Što si ti učinio – upita.

- Ništa, ja sam dobar čovjek i ovamo sam dospio zabunom.

- Mora da si nešto učinio – promrmlja đavao. – Svi koji su ovdje nešto su zgriješili.

- Znam to – reče čovjek – ali ja sam uvijek bio daleko od svakog zla. Kad sam vidio kako ljudi progone jedni druge, ja u tom ludom lovu nisam sudjelovao. Djeca su umirala od gladi, prodavali su ih kao robove, odbacivali su siromahe kao što se baca smeće, izmišljali su lukavstva i varke kako bi jedni druge varali. Ja sam jedini odolijevao napasti i nisam ništa činio, nikada ništa.

- Baš ništa – upita đavao s nevjericom. – Jesi li siguran da si sve to vidio?

- Da, vlastitim očima!

- I ništa nisi učinio – opet će đavao.

- Ništa – odgovori čovjek.

Tada se đavao grohotom nasmija i reče:

- Uđi, prijatelju moj, ovo je mjesto za tebe!"

(Anita Plazibat)

Krštenje Gospodinovo: posjet mjestu krštenja na rijeci Jordan

Krštenjem u Betaniji, s onu stranu rijeke Jordan, Isus prihvaća Očevu volju i započinje svoje poslanje. Kako sam imala priliku prošli mjesec boraviti u Jordanu, nezaobilazan je bio posjet upravo mjestu Kristova krštenja. Kada dodete na Baptism Site (Mjesto krštenja) platite ulaznicu i idete kombijem s vodičem prema samom lokalitetu. Bila sam sama, a oko mene su bili kršćani iz različitih dijelova svijeta: od Singapura do Brazila. 

Vodič je bio musliman koji je pričao mnoge zanimljive priče, a kako su svi bili u društvu, a ja sama, cijelo vrijeme sam se držala vodiča postavljajući mu mnoga pitanja. Ponosno ističe kako je tolerancija i suživot na tom prostoru između kršćana i muslimana oduvijek postojana. Govori kako oni kao muslimani priznaju Krista kao jednoga od najvećih proroka te da priznaju bezgrešno Marijino začeće, a ja mu objašnjavam kako nama Krist nije prorok, već živi i pravi Bog. On je utjelovljenje pratežnje za Bogom i da kao kršćani mi u Kristu dobivamo odgovore na sva pitanja. Netko će reći kako je suludo hrabro tako otvoreno i javno svjedočiti svoju vjeru, osobito na tim prostorima, no strah je uistinu suvišna emocija. Iskoristila sam priliku da mu kažem kako u našoj crkvi sv.Ante imamo na slici proroka Muhameda. Ostao je zatečen tom pričom za koju rijetki znaju, a ja sam htjela da zna koliko je kršćanstvo otvoreno te puno ljubavi i tolerancije. U ovom suludo ranjenom svijetu, svaka gesta, svaka priča i svaki, pa i najmanji čin tolerancije, budi nadu.

Saznala sam kako se kroz povijest tok rijeke Jordan znatno mijenjao i da na točnom mjestu Kristova krštenja rijeka sada uopće ne protiče što se može vidjeti i na slici. No, tek par minuta hoda dalje dolazimo do toka rijeke Jordan koja je prirodna, a ujedno i politička granica Izraela i Jordana. S obje strane granice uz mnoge hodočasnike vidjet ćete i mnoštvo naoružane vojske. Nalazimo se na Bliskom istoku gdje je politička situacija vječno napeta i olovni prizori poput vojske i policije s teškim naoružanjem su posvuda.

Iako je bio prosinac, vrijeme je bilo ugodno i, oni koji su to htjeli, mogli su se simbolično okupati u rijeci Jordan što su neki Rusi iz naše grupe i učinili.

Analogno Bibliji, smatra se da je mjesto Kristova krštenja upravo u današnjem Jordanu i kao takvo je jedno od najposjećenijih lokaliteta u zemlji.

No vratimo se na sam Isusov život. Naime, činom krštenja na rijeci Jordan je započeo Kristov javni život, njegovo javno djelovanje. Isus se nije trebao krstiti da mu se oprosti istočni grijeh. On je od začetka bio prepun Duha Svetoga. Njegova božanska osobnost je oduvijek s njim pa sve do vječnosti, sjedinjen s Ocem i Duhom Svetim. Uranjanjem u vodu kod krštenja od strane sv.Ivana Krstitelja na Jordanu, poistovjećuje se s grješnicima, simbolizira nastajanje nečeg novog što prije nije postojalo. Bog se izjednačuje s čovjekom kako bi mu bio blizak i pristupačan. Ta Kristova jednostavnost zapanjuje i osvaja, a ona potječe iz Njegove božanske osobnosti koja čovjeka i njegovo spasenje uvijek stavlja u središte. Krist se želi približiti svakome od nas i bira najneposrednije načine da nam bude blizak, da nam bude prijatelj.

Poći na jedno ovako uzvišeno mjesto, hodati prašnjavim krajolicima kuda je gazio Krist, naš Bog, uistinu je velika milost i velika radost. Moliti na mjestu gdje su sagrađene tolike crkve na ostacima starih crkava iz 5. stoljeća, veliki je dar. Usprkos vojsci sa svih strana i nesigurnom ambijentu i geopolitičkom okruženju, moram priznati kako sam ovdje osjetila beskrajan mir, onaj mir koji dolazi od Boga. Kao da su milosno odzvanjale one svesilne riječi s Kristova krštenja:

‘Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!’

I uistinu, vjerujem, kako smo svi ljubljena djeca Božja, trajno zbrinuta u božanskoj ljubavi, od našega začetka, a još potpunije od našega Krštenja.

(Anita Plazibat)

Sveta tri kralja / Bogojavljanje

Danas slavimo Sveta tri kralja ili Bogojavljenje, a u našemu narodu poznato i kao Vodokršće.

Koliko simbolike u jednome blagdanu. Što je to što ovaj dan čini Bogojavljenjem? Što je to što ga razlikuje od Božića?

Tri kralja bijahu predstavnici poganskih naroda koji su, prateći betlehemsku zvijezdu, došli s istoka u Jeruzalem tražeći Spasitelja svijeta. Herod ih je na prevaru htio pridobiti da mu kažu gdje je Isus kako bi ga dao ubiti, ali vođeni Božjom milošću, bijahu mudri i ne podložiše se njegovom zlobnom naumu. Njima se Bog objavio kroz svojega sina i odredio ih za kraljevstvo nebesko. Donijeli su Isusu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i smirnu (kao čovjeku). 

Dok je Božić intiman blagdan koji se događa u skromnoj štalici, unutar male, ali presvete obitelji, Bogojavljenje se događa u cijelome svijetu. Bogojavljenje je blagdan koji nosi Krista u svijet, koji tu najradosniju vijest pronosi svim narodima na Zemlji. 

Tako se treba dogoditi i u nama samima. Prvo moramo istinski doživjeti Božić u svojoj nutrini, prirediti u srcu kolijevku za Kristovu ljubav, a tek potom, oslobođeni od straha, krenuti s radosnom viješću u svijet. Pronositi je svojim uzornim življenjem, biti jasni i glasni svjedoci Boga živoga. I svaki, ali baš svaki dan trebamo si postaviti pitanje: Što je to što mi možemo donijeti pred Isusa? Koji su to darovi kojima možemo pred Njega?

Donesimo mu Ljubav. Onu neokrznutu, savršenu ljubav kojom ljubimo jedni druge, kojom prihvaćamo neprihvaćene, kojom štitimo nezaštićene. Donesimo mu Ljubav kojoj nas je on podučio. Svi drugi darovi pored Ljubavi su suvišni. 

Bogojavljenje je pronošenje Božića po cijelome svijetu, a Božić je Ljubav. Divna li blagdana!

Danas "krstimo" vodu i kao takvu je nosimo u naše domove. Blagoslivljajmo tom vodom sve koji nam se nađu na životnom putu, sve koji pohode naše domove. Poškropimo posljednja počivališta naših vjernih pokojnika i operimo svoja srca od svega što ih udaljava od Ljubavi. One istinske Ljubavi koja se rađa u Božiću, a ostaje s nama zauvijek.

(Anita Plazibat)