Orahovo drvo - 2.list

Sveta tri kralja / Bogojavljanje

Danas slavimo Sveta tri kralja ili Bogojavljenje, a u našemu narodu poznato i kao Vodokršće.

Koliko simbolike u jednome blagdanu. Što je to što ovaj dan čini Bogojavljenjem? Što je to što ga razlikuje od Božića?

Tri kralja bijahu predstavnici poganskih naroda koji su, prateći betlehemsku zvijezdu, došli s istoka u Jeruzalem tražeći Spasitelja svijeta. Herod ih je na prevaru htio pridobiti da mu kažu gdje je Isus kako bi ga dao ubiti, ali vođeni Božjom milošću, bijahu mudri i ne podložiše se njegovom zlobnom naumu. Njima se Bog objavio kroz svojega sina i odredio ih za kraljevstvo nebesko. Donijeli su Isusu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i smirnu (kao čovjeku). 

Dok je Božić intiman blagdan koji se događa u skromnoj štalici, unutar male, ali presvete obitelji, Bogojavljenje se događa u cijelome svijetu. Bogojavljenje je blagdan koji nosi Krista u svijet, koji tu najradosniju vijest pronosi svim narodima na Zemlji. 

Tako se treba dogoditi i u nama samima. Prvo moramo istinski doživjeti Božić u svojoj nutrini, prirediti u srcu kolijevku za Kristovu ljubav, a tek potom, oslobođeni od straha, krenuti s radosnom viješću u svijet. Pronositi je svojim uzornim življenjem, biti jasni i glasni svjedoci Boga živoga. I svaki, ali baš svaki dan trebamo si postaviti pitanje: Što je to što mi možemo donijeti pred Isusa? Koji su to darovi kojima možemo pred Njega?

Donesimo mu Ljubav. Onu neokrznutu, savršenu ljubav kojom ljubimo jedni druge, kojom prihvaćamo neprihvaćene, kojom štitimo nezaštićene. Donesimo mu Ljubav kojoj nas je on podučio. Svi drugi darovi pored Ljubavi su suvišni. 

Bogojavljenje je pronošenje Božića po cijelome svijetu, a Božić je Ljubav. Divna li blagdana!

Danas "krstimo" vodu i kao takvu je nosimo u naše domove. Blagoslivljajmo tom vodom sve koji nam se nađu na životnom putu, sve koji pohode naše domove. Poškropimo posljednja počivališta naših vjernih pokojnika i operimo svoja srca od svega što ih udaljava od Ljubavi. One istinske Ljubavi koja se rađa u Božiću, a ostaje s nama zauvijek.

(Anita Plazibat)

Orahovo drvo - 1.list

"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u  njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze."

Kažu kako su Evanđelja cvijet Biblije, a da je Ivanovo evanđelje cvijet među evanđeljima. Čini se da je uistinu tako. Ivanovo evanđelje osjeća se prisnije, osobnije. Dok drugi evanđelisti započinju svoja evanđelja slikovitije, Ivan svoje evanđelje započinje gotovo apstraktno. On govori o riječi kao počelu, o riječi kao ishodištu i odredištu, o riječi kao oruđu. Stavlja riječ u božansku narav kao njezino prirodno ishodište i daje joj domovnicu u svijetu. U svima nama.

Nije slučajno kako se upravo ovo uvodno Ivanovo evanđelje nekoliko puta znakovito provlači kroz crkvenu godinu. Kao da nas uporno želi osvijestiti da biramo riječi kojima pristupamo Bogu i ljudima. Kao da upravo ovo uvodno Ivanovo evanđelje u toj svojoj apstraktnosti krije najjasniji sadržaj i potpuno oblikovanu poruku: Vaše riječi su vaš izbor, vi birate kako ih upotrijebiti - kao oruđe ili oružje.

Iz svoga ljudskoga iskustva dobro znamo kako je jednom izgovorenu riječ nemoguće povratiti. Ona sa sobom nosi potencijal da usreći, da rastuži, da oplemeni, da stvori ili da razori. Upravo zato treba oprezno s riječima jer nam mogu biti sjajne sluge, ali i loši gospodari. Odabirimo one koje bi se svidjele Bogu, odabirimo one koje umiju graditu mostove, a ne zidove. Odabirimo one riječi koje su kreativne, a ne destruktivne. 

Pošto ćemo u ovoj maloj kolumni ubuduće dijeliti skromna vjernička razmišljanja i osvrte, bilo je idealno započeti upravo ovim uvodom i zamoliti Boga da svima nama, neovisno je li pišemo ili tek izgovaramo riječi, blagoslovi naša nastojanja kako bismo umjeli birati prave riječi. 

Riječ je ishodište, ali je sama po sebi bezvrijedna. Tek kad se ona utjelovi, savršeni stvaralački naum se ostvaruje. Tako neka bude i s našim riječima: neka budu dobronamjerne i meke, nikada isprazne i same sebi svrha.

Neka u ovoj maloj virtualnoj škrinjici i svugdje naše riječi budu pokretačka snaga i poticaj za djela istinske ljubavi i milosrđa. Tek tada riječi dobivaju svoju životnost, svoj smisao i već spomenuti savršeni božanski plan se ostvaruje kroz svakoga od nas. Svakodnevno. 

Ponekad je lijepa riječ jedino što možemo dati, a vrlo često je upravo ta lijepa riječ sasvim dovoljna. Lijepo govoriti znači blagoslivljati, a blagoslivljati znači ići prema Bogu. Pa uputimo se.

Amen.

Kolumna - Orahovo drvo

Dragi župljani, vjernici, čitatelji, štovatelji sv.Ante,

na našim stranicama donosimo malu novost - započinjemo s kolumnom nazvanom Orahovo drvo u kojoj ćemo donositi prigodna razmišljanja ne samo svećenika, nego i vas vjernika, štovatelja sv. Ante.

Nadamo se da će ovo naše virtualno drvo oraha donijeti novu pokretačku snagu i poticaj za djela istinske ljubavi i milosrđa poput onog drva oraha u Camposampieru - mjestu molitve i kontemplacije sv.Ante.