Orahovo drvo - 5.list

Živi Bog u nama ❤️

Svaki put kad bih u životu imala poteškoću, nosila teško breme ili križ, u paketu su dolazili i veliki ljudi. Veliki oslonci. Velika vjera. Nikada nisam ništa postigla sama. 

Što su izazovi i problemi bili veći, Bog mi je slao veće ljude. I oslobađao me od površnosti onih koji nisu bili u stanju ponuditi ruku pomoći poput moga osobnoga Šimuna Cirenca. Uvijek se sjetim koliko se Krist samo ponizio da nam da priliku da mi njemu pomognemo. Pazi sad: mi, neznatni mali ljudi imamo priliku ponijeti križ Boga našega. No, reći će mnogi da se taj povijesni trenutak ne može ponoviti i pitamo se kako mi možemo pomoći nositi Kristov križ. Odgovor je jednostavan: pomažući bližnjima! Kad god mi je uistinu bilo teško, iznenada su mi se na vratima srca gnijezdili Veliki ljudi. Sve sami gorostasi plemenitosti i dobrote. U svakome od njih ja sam vidjela Boga; oni su bili čista Božja providnost i dar. Tako da, ma kroz što god prolazili, ne gubite vjeru ni nadu. Niste sami! Bog je s vama. Kroz prave ljude On je s Vama.

I kad tražite dokaze da Bog postoji, pogledajte oko sebe. Istinska, sebedarna ljubav usađena u srca dobrih ljudi istinski je dokaz kako Bog postoji i kako nas voli. Stvorivši nas na svoju sliku, On je udahnuo svoju božansku milost i ljubav u svakoga od nas. Bog je Ljubav posađena u svijet, u srca ljudi. Naučite je prepoznavati u drugima i u sebi i sve će biti puno lakše.

Mislim da je problem ovoga svijeta površnost. Previše očekujemo od Boga, a premalo smo spremni otkinuti od svoga komfora, od sebe, za druge. Pa smo, inficirani tom površnošću spremni bijesno pitati: Gdje je taj Bog dok djeca umiru od raka, gdje je Bog dok se ubijaju milijuni u Siriji? A ja Vas pitam: Gdje si ti dok ti prijatelj boluje sam? Gdje si dok ti susjeda nema za kruh? Gdje si kad nekoga nepravedno optuže? Gdje sam ja?! Gdje smo mi, tu je i Bog. On nam daje priliku da djelujemo, da preuzmemo dio odgovornosti za ovaj ranjeni i osamljeni svijet. On traži nas. On nas treba. Bog može djelovati bez čovjeka, ali daje čovjeku ulogu sukreatora dobroga. Odazivamo li se na poziv ili tapkamo u mraku?! Bog je Ljubav koja se najsavršenije utjelovljuje u čovjeku. Za to utjelovljenje potreban je osoban pristanak svakoga od nas. Pristaješ li na to poslanje ili i dalje revidiraš Boga ljutito mu tražeći zamjerke i propuste?! 

Bog je Ljubav. Sve druge definicije i filozofska razmatranja suviše su neznatna da bi nadišla ovu: Bog je Ljubav. I ništa više. Jer od Ljubavi ne postoji više. I sve velebno iz Ljubavi potječe i u Ljubav se utječe.

(Anita Plazibat)

Siječanjska duhovna obnova za studente u kapeli bl. Ivana Merza na Kampusu

Duhovna obnova u siječnju

Ovu nedjelju, 22. siječnja, održana je duhovna obnova za studente u kapeli bl. Ivana Merza na Kampusu. Tema je duhovne obnove bila "Gospodin mi je svjetlost i spasenje (Ps 27, 1)", a predvodio je je fra Tomislav Hrstić, župnik župe svete Trojice u Splitu. Duhovna obnova započela je s pokorničkim bogoslužjem i sakramentom ispovijedi te se nastavila sa sv. Misom koju je takođe predvodio fra Tomislav uz koncelebraciju don Mihaela Provića, studentskog kapelana. Fra Tomislav je mladima protumačio nedjeljna čitanja, poseban naglasak stavljajući da nije dovoljno samo ići za Kristom, kao što su mnogi išli, ne samo nasljedovati ga, već se truditi istinski ga upoznati. Na kraju se mladima obratio don Mihael i ohrabrio studente za nadolazeće ispitno razdoblje te im predstavio raspored događaja koje organizira pastoral mladih, a možete ga pronaći na našoj web stranici. Duhovnu obnovu je glazbeno animirao VIS Veritas aeterna.

Preneseno sa web stranica Pastorala mladih Splitsko-makarske nadbiskupije.

 

Orahovo drvo - 4.list

...propustom! 😔

 

Izopačen je svijet u kojemu je novac ultimativno mjerilo uspjeha. Ljudi kao da ne shvaćaju da ti neki ljudi koji raspolažu velikim materijalnim resursima imaju višestruko teže breme jer svaki višak pa i najmanji kojim raspolažemo izazov je i iskušenje. Što činiš s tim viškom?! Je li nagomilavaš stanove, bezbroj pari postola i bezočno skupih stvari dok je prvi do tebe u silnoj potrebi?! Je li daješ samo mrvice svojih viškova da umiriš savjest?! Je li daješ kako bi u očima svijeta bio humanitarac i velik, a istovremeno gomilaš viškove? Je li smatraš da to što imaš i jesi, imaš jer si višestruko vrjedniji i bolji od ostalih?! Ne misliš li da ti je to dano kao ispit, kao istinsko iskušenje? 

Da se ne zavaramo, ne vrijedi to samo za one koji materijalno imaju bezočno puno. To vrijedi i za one koji raspolažu znanjima, vještinama i talentima, a uprežu ih samo za vlastitu korist. Svaki propust na ovome svijetu, osobito onih kojima je puno dano, ozbiljna je stvar. Ako ti je dano puno, pod stostrukim si povećalom. Pa se stostruko i potrudi da suštinski povećaš ono čime raspolažeš - a to možeš samo dijeleći. 

Pojednostavnimo svoje postojanje. Treba nam malo. A i to malo postaje beskrajno puno u spremnosti na dijeljenje.

I pričica za razmišljanje:

"Čovjek neki sanjao neobičan san. Pakao je bio već popunjen, a vani su ljudi čekali u dugom redu. Đavao je bio prisiljen zatvoriti vrata i tako spriječiti ulazak novih kandidata.

- Ostalo je još samo jedno mjesto i, naravno, pripast će najvećemu grešniku – najavio je đavao.

- Je li netko od vas možda višestruki ubojica - upitao je na kraju.

Kako se nitko nije javio, on je sam pošao ispitivati što je tko zgriješio. Nakon nekog vremena ugleda u redu jednog kojega prije nije zamijetio.

- Što si ti učinio – upita.

- Ništa, ja sam dobar čovjek i ovamo sam dospio zabunom.

- Mora da si nešto učinio – promrmlja đavao. – Svi koji su ovdje nešto su zgriješili.

- Znam to – reče čovjek – ali ja sam uvijek bio daleko od svakog zla. Kad sam vidio kako ljudi progone jedni druge, ja u tom ludom lovu nisam sudjelovao. Djeca su umirala od gladi, prodavali su ih kao robove, odbacivali su siromahe kao što se baca smeće, izmišljali su lukavstva i varke kako bi jedni druge varali. Ja sam jedini odolijevao napasti i nisam ništa činio, nikada ništa.

- Baš ništa – upita đavao s nevjericom. – Jesi li siguran da si sve to vidio?

- Da, vlastitim očima!

- I ništa nisi učinio – opet će đavao.

- Ništa – odgovori čovjek.

Tada se đavao grohotom nasmija i reče:

- Uđi, prijatelju moj, ovo je mjesto za tebe!"

(Anita Plazibat)

Orahovo drvo - 3.list

Krštenje Gospodinovo: posjet mjestu krštenja na rijeci Jordan

Krštenjem u Betaniji, s onu stranu rijeke Jordan, Isus prihvaća Očevu volju i započinje svoje poslanje. Kako sam imala priliku prošli mjesec boraviti u Jordanu, nezaobilazan je bio posjet upravo mjestu Kristova krštenja. Kada dodete na Baptism Site (Mjesto krštenja) platite ulaznicu i idete kombijem s vodičem prema samom lokalitetu. Bila sam sama, a oko mene su bili kršćani iz različitih dijelova svijeta: od Singapura do Brazila. 

Vodič je bio musliman koji je pričao mnoge zanimljive priče, a kako su svi bili u društvu, a ja sama, cijelo vrijeme sam se držala vodiča postavljajući mu mnoga pitanja. Ponosno ističe kako je tolerancija i suživot na tom prostoru između kršćana i muslimana oduvijek postojana. Govori kako oni kao muslimani priznaju Krista kao jednoga od najvećih proroka te da priznaju bezgrešno Marijino začeće, a ja mu objašnjavam kako nama Krist nije prorok, već živi i pravi Bog. On je utjelovljenje pratežnje za Bogom i da kao kršćani mi u Kristu dobivamo odgovore na sva pitanja. Netko će reći kako je suludo hrabro tako otvoreno i javno svjedočiti svoju vjeru, osobito na tim prostorima, no strah je uistinu suvišna emocija. Iskoristila sam priliku da mu kažem kako u našoj crkvi sv.Ante imamo na slici proroka Muhameda. Ostao je zatečen tom pričom za koju rijetki znaju, a ja sam htjela da zna koliko je kršćanstvo otvoreno te puno ljubavi i tolerancije. U ovom suludo ranjenom svijetu, svaka gesta, svaka priča i svaki, pa i najmanji čin tolerancije, budi nadu.

Saznala sam kako se kroz povijest tok rijeke Jordan znatno mijenjao i da na točnom mjestu Kristova krštenja rijeka sada uopće ne protiče što se može vidjeti i na slici. No, tek par minuta hoda dalje dolazimo do toka rijeke Jordan koja je prirodna, a ujedno i politička granica Izraela i Jordana. S obje strane granice uz mnoge hodočasnike vidjet ćete i mnoštvo naoružane vojske. Nalazimo se na Bliskom istoku gdje je politička situacija vječno napeta i olovni prizori poput vojske i policije s teškim naoružanjem su posvuda.

Iako je bio prosinac, vrijeme je bilo ugodno i, oni koji su to htjeli, mogli su se simbolično okupati u rijeci Jordan što su neki Rusi iz naše grupe i učinili.

Analogno Bibliji, smatra se da je mjesto Kristova krštenja upravo u današnjem Jordanu i kao takvo je jedno od najposjećenijih lokaliteta u zemlji.

No vratimo se na sam Isusov život. Naime, činom krštenja na rijeci Jordan je započeo Kristov javni život, njegovo javno djelovanje. Isus se nije trebao krstiti da mu se oprosti istočni grijeh. On je od začetka bio prepun Duha Svetoga. Njegova božanska osobnost je oduvijek s njim pa sve do vječnosti, sjedinjen s Ocem i Duhom Svetim. Uranjanjem u vodu kod krštenja od strane sv.Ivana Krstitelja na Jordanu, poistovjećuje se s grješnicima, simbolizira nastajanje nečeg novog što prije nije postojalo. Bog se izjednačuje s čovjekom kako bi mu bio blizak i pristupačan. Ta Kristova jednostavnost zapanjuje i osvaja, a ona potječe iz Njegove božanske osobnosti koja čovjeka i njegovo spasenje uvijek stavlja u središte. Krist se želi približiti svakome od nas i bira najneposrednije načine da nam bude blizak, da nam bude prijatelj.

Poći na jedno ovako uzvišeno mjesto, hodati prašnjavim krajolicima kuda je gazio Krist, naš Bog, uistinu je velika milost i velika radost. Moliti na mjestu gdje su sagrađene tolike crkve na ostacima starih crkava iz 5. stoljeća, veliki je dar. Usprkos vojsci sa svih strana i nesigurnom ambijentu i geopolitičkom okruženju, moram priznati kako sam ovdje osjetila beskrajan mir, onaj mir koji dolazi od Boga. Kao da su milosno odzvanjale one svesilne riječi s Kristova krštenja:

‘Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!’

I uistinu, vjerujem, kako smo svi ljubljena djeca Božja, trajno zbrinuta u božanskoj ljubavi, od našega začetka, a još potpunije od našega Krštenja.

(Anita Plazibat)