13 savjeta svetog Antuna za kršćanski život

1. Kao što ptica ima dva krila, tako duša ima vjeru i nadu. Vjera se i nada odnose na nevidljive stvari, a iz vidljivih dižu se prema nevidljivima. No oni koji vjeruju samo riječju i koji svoju nadu stavljaju samo u sebe, svoje stvari i čovjeka, požudno teže za zemaljskim stvarima, na njima se zaustavljaju i samo u njima uživaju.

2. U pokori su, kao u badema, tri dijela: gorka kora, čvrsta ljuska i slatko sjeme. Gorka kora označuje gorčinu pokore, čvrsta ljuska ustrajnost, a slatko sjeme nadu u oproštenje.

3. Kao što je na rukama deset prstiju, tako ima deset vrsta šibanja, to jest trapljenja što ga moramo primjenjivati: odricanje od vlastite volje, uzdržavanje od jela i pića, stroga šutnja, bdijenje u molitvi, plač zbog grijeha, čitanje svetih knjiga, materijalni rad, velikodušno sudjelovanje u pomaganju bližnjemu, skromno odijevanje, preziranje sebe. S tih deset prstiju moramo prihvatiti bič i udarati se nemilosrdno jer ćemo u dan kazne koja će slomiti kosti, to jest našu oholost, postići milosrđe.

4. Opaši se pojasom ispovijedi i podigni svoju odjeću kreposti da se ne uprlja svjetovnim stvarima ove zemlje. I nemoj željeti zadržavati se u obilju zemaljskih stvari u kojem su se mnogi izgubili, nego u jednostavnosti i tjesnacu siromaštva.

5. O čovječe, koji često radiš prema prilikama, ugledaj se na pčele i nauči se mudrosti! Pčele ne idu od cvijeta do cvijeta preskočivši neke, već prema potrebi sabiru na jednom i vraćaju se u košnicu. Nemoj ni ti posvetiti pozornost mnogim riječima koje čuješ ili čitaš, niti napustiti neku misao da prijeđeš na drugu, kao što čine površni, koji neprestano prevrću po knjizi, slušaju razgovore i riječi te nikada ne postižu znanje. Prikupi od jednoga ono što ti treba i sok položi u košnicu pamćenja. Biljka koja se često presađuje, kaže neki filozof, ne postaje bujna.

6. Kad bismo raspolagali i s mnogo vremena, trebali bismo ga upotrebljavati oprezno i štedljivo, piše filozof Seneka. Budući da nam je vrijeme ograničeno, što moramo činiti? Sine, računaj s vremenom kao sa svetom stvari.

7. Neka nitko ne podcjenjuje vrijeme što ga je izgubio ispraznim brbljanjem. Vrijeme je, naime, dragocjeno i o njemu ovise dani spasenja. Osim toga, izrečena riječ se ne vraća, izgubljeno se vrijeme više ne može nadoknaditi. Neki kažu: “Pa valjda je slobodno razgovarati da prođe vrijeme.” Upotrijebi radije vrijeme što ti ga je Gospodin dao da zadobiješ oproštenje, zaslužiš milost, činiš pokoru i dođeš do slave!

8. Stavimo se na zadnje mjesto. Zadnje je mjesto misao na smrt, i tko se na njoj zadrži, taj više ne teži za prvim mjestom. Sv. Jeronim kaže: “Lako će prezreti sve tko stalno ima na pameti da jednom mora umrijeti.” Idi, brate, i saberi se na tom mjestu, gledajući izdaleka i pozdravljajući nebeski Jeruzalem. Duboko uvjeren da si prolaznik i gost na zemlji, nećeš se nikome pretpostaviti, nego ćeš se smatrati nedostojinim od svih. I tada će ti Isus reći: “Prijatelju, pomakni se naviše; po poniznosti te priznajem svojim prijateljem.

9. Slijedi me! – poziva Isus – jer ja poznem dobar put kojim ću te voditi. Samo je put poniznosti put mudrosti. Svaki drugi put je put ludosti, jer je put oholosti i propasti.

10. U cvijetu zapažamo: ljepotu boja, draž miomirisa, nadu ploda. Tako u pravoj poniznosti postoji ljepota sveta života, draž dobra glasa i nada spasenja. Kao što se cvijet šireći miris ne kvari, tako se i istinski ponizan ne uznosi. Promatrajući cvijet, nadam se plodu: kada vidim istinski poniznoga, nadam se da će biti blažen u nebu.

11. Oni koji se ne pouzdaju u sebe, nego u Gospodina koji je Bog nade, ponovno će zadobiti snagu da budu jaki u njemu i slabi pred svijetom. Stavit će krila dvostruke ljubavi, kojima će poput orlova letjeti prema nebu. Letjet će da zadobiju nagradu vječne radosti i neće se umoriti, jer onome koji ljubi ništa nije teško.

12. Rasti i razvijaj se prema gore. Ne kao repa, koja se razvija pod zemljom, nego kao palma, koja se proteže u visine. Moraš biti kao lastavica koja se ne hrani na zemlji, nego kukce hvata leteći zrakom.

13. Znaš li gdje ćeš naći ljepotu svoje duše? U ljubavi prema bližnjemu, kojega trebaš okrijepiti milodarom ljubavi, u tijelu i u duši.

preneseno sa www.bitno.net

Orahovo drvo - 5.list

Živi Bog u nama ❤️

Svaki put kad bih u životu imala poteškoću, nosila teško breme ili križ, u paketu su dolazili i veliki ljudi. Veliki oslonci. Velika vjera. Nikada nisam ništa postigla sama. 

Što su izazovi i problemi bili veći, Bog mi je slao veće ljude. I oslobađao me od površnosti onih koji nisu bili u stanju ponuditi ruku pomoći poput moga osobnoga Šimuna Cirenca. Uvijek se sjetim koliko se Krist samo ponizio da nam da priliku da mi njemu pomognemo. Pazi sad: mi, neznatni mali ljudi imamo priliku ponijeti križ Boga našega. No, reći će mnogi da se taj povijesni trenutak ne može ponoviti i pitamo se kako mi možemo pomoći nositi Kristov križ. Odgovor je jednostavan: pomažući bližnjima! Kad god mi je uistinu bilo teško, iznenada su mi se na vratima srca gnijezdili Veliki ljudi. Sve sami gorostasi plemenitosti i dobrote. U svakome od njih ja sam vidjela Boga; oni su bili čista Božja providnost i dar. Tako da, ma kroz što god prolazili, ne gubite vjeru ni nadu. Niste sami! Bog je s vama. Kroz prave ljude On je s Vama.

I kad tražite dokaze da Bog postoji, pogledajte oko sebe. Istinska, sebedarna ljubav usađena u srca dobrih ljudi istinski je dokaz kako Bog postoji i kako nas voli. Stvorivši nas na svoju sliku, On je udahnuo svoju božansku milost i ljubav u svakoga od nas. Bog je Ljubav posađena u svijet, u srca ljudi. Naučite je prepoznavati u drugima i u sebi i sve će biti puno lakše.

Mislim da je problem ovoga svijeta površnost. Previše očekujemo od Boga, a premalo smo spremni otkinuti od svoga komfora, od sebe, za druge. Pa smo, inficirani tom površnošću spremni bijesno pitati: Gdje je taj Bog dok djeca umiru od raka, gdje je Bog dok se ubijaju milijuni u Siriji? A ja Vas pitam: Gdje si ti dok ti prijatelj boluje sam? Gdje si dok ti susjeda nema za kruh? Gdje si kad nekoga nepravedno optuže? Gdje sam ja?! Gdje smo mi, tu je i Bog. On nam daje priliku da djelujemo, da preuzmemo dio odgovornosti za ovaj ranjeni i osamljeni svijet. On traži nas. On nas treba. Bog može djelovati bez čovjeka, ali daje čovjeku ulogu sukreatora dobroga. Odazivamo li se na poziv ili tapkamo u mraku?! Bog je Ljubav koja se najsavršenije utjelovljuje u čovjeku. Za to utjelovljenje potreban je osoban pristanak svakoga od nas. Pristaješ li na to poslanje ili i dalje revidiraš Boga ljutito mu tražeći zamjerke i propuste?! 

Bog je Ljubav. Sve druge definicije i filozofska razmatranja suviše su neznatna da bi nadišla ovu: Bog je Ljubav. I ništa više. Jer od Ljubavi ne postoji više. I sve velebno iz Ljubavi potječe i u Ljubav se utječe.

(Anita Plazibat)

Siječanjska duhovna obnova za studente u kapeli bl. Ivana Merza na Kampusu

Duhovna obnova u siječnju

Ovu nedjelju, 22. siječnja, održana je duhovna obnova za studente u kapeli bl. Ivana Merza na Kampusu. Tema je duhovne obnove bila "Gospodin mi je svjetlost i spasenje (Ps 27, 1)", a predvodio je je fra Tomislav Hrstić, župnik župe svete Trojice u Splitu. Duhovna obnova započela je s pokorničkim bogoslužjem i sakramentom ispovijedi te se nastavila sa sv. Misom koju je takođe predvodio fra Tomislav uz koncelebraciju don Mihaela Provića, studentskog kapelana. Fra Tomislav je mladima protumačio nedjeljna čitanja, poseban naglasak stavljajući da nije dovoljno samo ići za Kristom, kao što su mnogi išli, ne samo nasljedovati ga, već se truditi istinski ga upoznati. Na kraju se mladima obratio don Mihael i ohrabrio studente za nadolazeće ispitno razdoblje te im predstavio raspored događaja koje organizira pastoral mladih, a možete ga pronaći na našoj web stranici. Duhovnu obnovu je glazbeno animirao VIS Veritas aeterna.

Preneseno sa web stranica Pastorala mladih Splitsko-makarske nadbiskupije.

 

Orahovo drvo - 4.list

...propustom! 😔

 

Izopačen je svijet u kojemu je novac ultimativno mjerilo uspjeha. Ljudi kao da ne shvaćaju da ti neki ljudi koji raspolažu velikim materijalnim resursima imaju višestruko teže breme jer svaki višak pa i najmanji kojim raspolažemo izazov je i iskušenje. Što činiš s tim viškom?! Je li nagomilavaš stanove, bezbroj pari postola i bezočno skupih stvari dok je prvi do tebe u silnoj potrebi?! Je li daješ samo mrvice svojih viškova da umiriš savjest?! Je li daješ kako bi u očima svijeta bio humanitarac i velik, a istovremeno gomilaš viškove? Je li smatraš da to što imaš i jesi, imaš jer si višestruko vrjedniji i bolji od ostalih?! Ne misliš li da ti je to dano kao ispit, kao istinsko iskušenje? 

Da se ne zavaramo, ne vrijedi to samo za one koji materijalno imaju bezočno puno. To vrijedi i za one koji raspolažu znanjima, vještinama i talentima, a uprežu ih samo za vlastitu korist. Svaki propust na ovome svijetu, osobito onih kojima je puno dano, ozbiljna je stvar. Ako ti je dano puno, pod stostrukim si povećalom. Pa se stostruko i potrudi da suštinski povećaš ono čime raspolažeš - a to možeš samo dijeleći. 

Pojednostavnimo svoje postojanje. Treba nam malo. A i to malo postaje beskrajno puno u spremnosti na dijeljenje.

I pričica za razmišljanje:

"Čovjek neki sanjao neobičan san. Pakao je bio već popunjen, a vani su ljudi čekali u dugom redu. Đavao je bio prisiljen zatvoriti vrata i tako spriječiti ulazak novih kandidata.

- Ostalo je još samo jedno mjesto i, naravno, pripast će najvećemu grešniku – najavio je đavao.

- Je li netko od vas možda višestruki ubojica - upitao je na kraju.

Kako se nitko nije javio, on je sam pošao ispitivati što je tko zgriješio. Nakon nekog vremena ugleda u redu jednog kojega prije nije zamijetio.

- Što si ti učinio – upita.

- Ništa, ja sam dobar čovjek i ovamo sam dospio zabunom.

- Mora da si nešto učinio – promrmlja đavao. – Svi koji su ovdje nešto su zgriješili.

- Znam to – reče čovjek – ali ja sam uvijek bio daleko od svakog zla. Kad sam vidio kako ljudi progone jedni druge, ja u tom ludom lovu nisam sudjelovao. Djeca su umirala od gladi, prodavali su ih kao robove, odbacivali su siromahe kao što se baca smeće, izmišljali su lukavstva i varke kako bi jedni druge varali. Ja sam jedini odolijevao napasti i nisam ništa činio, nikada ništa.

- Baš ništa – upita đavao s nevjericom. – Jesi li siguran da si sve to vidio?

- Da, vlastitim očima!

- I ništa nisi učinio – opet će đavao.

- Ništa – odgovori čovjek.

Tada se đavao grohotom nasmija i reče:

- Uđi, prijatelju moj, ovo je mjesto za tebe!"

(Anita Plazibat)