DRUGA VAZMENA NEDJELJA - SLAVLJE U OBITELJI

 

Druga vazmena nedjelja - slavlje u obitelji

U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE


Druga vazmena nedjelja

19. travnja 2020.

 

Nakon mjesec dana nedjeljnih slavlja u obitelji, u nemogućnosti sudjelovanja u euharistijskom slavlju zbog mjera zaštite od širenja zaraze virusom SARS-CoV-19, kršćanska obitelj sve snažnije osjeća žeđ za sakramentalnim slavljem u liturgijskoj zajednici vjernika, ali i svjesnije živi obiteljsko zajedništvo vjere. Druga vazmena nedjelja, vodeći nas zajedno s apostolom Tomom u susret s Uskrslim Gospodinom, po daru Duha Svetoga koji se daruje sabranima u Kristovo ime raspršuje naše sumnje i produbljuje vjeru u prisutnost Neobuhvatljivoga. Uskrsloga se spoznaje očima vjere, u zajednici vjere.

Obiteljsko slavlje Druge vazmene nedjelje donosi čitanje biblijskih odlomaka, molitve i razmišljanja, trenutke šutnje i glazbena udubljenja u razmatrana otajstva vjere. Predloženi tekstovi i drugi dijelovi osmišljeni su za molitveno slavlje u trajanju od oko 35 minuta.

Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani (S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere. Prikladno je da se na stolu upali svijeća u znak okupljenosti oko Krista, Svjetla života.

 

Uvod

 

Na početku se može otpjevati prikladna uskrsna pjesma: Radujte se, kršćani, ili: Uskrsnu Isus doista.

 

P.    U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

S.    Amen.

P.    Bog, Otac milosrđa, izbavlja nas od zla
       i tješi nas u svakoj našoj nevolji.
       Po svome Sinu, uskrsnulome od mrtvih,
       on nas krijepi svojim mirom.

S.    Blagoslovljen Bog u vijeke.

 

 

P.    Ovo je već peta nedjelja u kojoj smo uskraćeni za ljepotu slavlja Dana Gospodnjega u zajedništvu naše župne zajednice, u slavlju euharistije. Ovo vrijeme odvojenosti rađa u nama sve snažniju žeđ za susretom s Gospodinom u sakramentalnome slavlju. Spoznajemo što nam uistinu nedostaje i što je potrebno našoj vjeri; spoznajemo gdje se ona rasvjetljuje i hrani. Kada je Gospodin blizu, sva običnost života postaje mjesto za njegovu novost. I nema životne okolnosti koja bi, gdje je otvorenost vjerničkoga srca, bila zaprjekom Božjoj prisutnosti. Kad god smo uskraćeni za blizinu s Gospodinom u daru sakramenta, snažnije osjećamo pozvanost prepoznati ga u daru njegove riječi, u daru bližnjih, u okupljenosti na zajedništvo molitve. Osjećamo i poziv Duha da sami budemo našim bližnjima znak Gospodinove prisutnosti: po radosti služenja, po iskrenosti svjedočenja vjere, po ljubavi koja se nadahnjuje Božjim čovjekoljubljem i milosrđem.

U smrti i uskrsnuću svoga Sina Bog nam je očitovao svoje milosrđe. Nismo spašeni svojom pravednošću, nego Božjim milosrđem. Njegova pravednost opominje, daje nam kušnje, ali nas ne ostavlja. On je Bog bogat milosrđem. Svakim slavljem vjere pristupamo tomu nepresušnom vrelu, postajući dionici njegova božanskoga života.

Srca otvorena toj novosti života, saberimo se u tišini, izručujući se snazi Božjega Duha, koji rasvjetljuje sve naše sumnje i sve tmine života, i moleći za dar pouzdanja u Gospodina.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini. Potom predvoditelj nastavi:

P.    Gospodine, koji si smrću na križu nadvladao našu smrt
       i svojim uskrsnućem otvorio vrata Očeve vječnosti, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

P.    Kriste, koji nas pohađaš u našim nevoljama
       i krijepiš nas Očevim darom milosrđa, smiluj se.

S.    Kriste, smiluj se.

P.    Gospodine, koji raspršuješ naše sumnje
       i krijepiš nam vjeru i pouzdanje u tebe, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

 

P.    Pomolimo se.

Gospodine Bože naš,
u svome velikome milosrđu i ljubavi
ti si nas po smrti i uskrsnuću svoga Sina
izbavio iz okova smrti
i nanovo nas rodio za nadu u vječni život.
Obnovi nas pouzdanjem u tebe,
rasvijetli naše živote vjerom koja gleda onkraj smrti
i okrijepi nas ljubavlju koja, radosno služeći,
zdušno svjedoči tvoju spasenjsku blizinu svima koji te traže.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome,
koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog,
po sve vijeke vjekova.

S.    Amen.

 

 

Čitanje Božje riječi

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Drugu vazmenu nedjelju. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja ili uzeti samo dva čitanja. Neka se ne izostavi čitanje evanđelja.

 

Prvo čitanje             Dj 2, 42-47

Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.

Čitanje Djela apostolskih

Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam   Ps 118, 2-4. 13-15. 22-24

Psalam se može čuti na poveznici: Zahvaljujte Gospodinu.

Pripjev:   Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
               jer je vječna ljubav njegova.

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gurahu me, gurahu da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

 

Drugo čitanje         1Pt 1, 3-9 

Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu.  

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista
koji nas po velikom milosrđu svojemu
uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih
nanovo rodi za životnu nadu,
za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu,
pohranjenu na nebesima za vas,
vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje,
spremno da se objavi u posljednje vrijeme.

Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.

Riječ Gospodnja.
 

Evanđelje    Iv 20, 19-31 

Nakon osam dana dođe Isus. 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Gospodnja.

 

Meditacija nad Božjom riječju

Slijedi meditacija na temelju biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu čitati sljedeći tekst.

 

1. Na svetopisamskim stranicama često susrećemo riječ tražiti. Traženje se poima kao put do susreta s Bogom. Sam Krist, naime, veli: Tražite i naći ćete. Nakon Isusova uskrsnuća i nakon susreta s praznim grobom, njegovi ga najbliži traže. Žene koje su išle za njim i učenici dolaze na grob tražiti ga. Traže mjesto gdje bi ga mogli naći. Propitujući svoju vjeru, u srcu im iznova, kao i na početku hoda za njim, navire pitanje: »Učitelju, gdje stanuješ?« No, Uskrsli nije onaj koji nastanjuje neko mjesto. On je mjesto u kojem se nastanjuje svaki koji u njega vjeruje, svatko tko se pouzdaje u njegovu riječ, svatko tko dopusti da ga rasvijetli vjera u uskrsnuće. Uskrsli nije negdje, nego je svagdje. Spoznaja da je uskrsnuo, da je svagdje, rađa u učenicima vjerom koja se ne uvjerava i ne provjerava pogledom očiju, nego gledanjem srca. To je vjera koja vidi uvijek više, onkraj dohvatljivoga i vidljivoga.

 Nakon prvih ukazanja na dan uskrsnuća, jedino »mjesto« susreta s njim postaje zajednica učenika. Ne mjesto okupljenosti zajednice, nego zajednica, njezino zajedništvo. Oni se i sastaju upravo jer žele biti otvoreni njegovoj otajstvenoj blizini. Prvotna želja da ga vide, biva preobražena u sigurnost da je on tu. »Vidjeti ga« bilo je lijek njihovoj sumnji, svjetlo tami koja im je obuzimala srce. Zato će Gospodinova riječ »Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju« trajno pročišćavati i krijepiti vjeru učenika, sve do danas.

2. Isus se očituje u zajednici koja ga traži ili koja se, u njegovo ime, okuplja na molitvu. Mogla je to biti zajednica onih žena u uskrsno jutro, ili zajednica učenika na putu u Emaus, ili pak zajednica učenika osam dana nakon uskrsnuća. Riječ je uvijek o zajednici.

Na temelju Isusovih očitovanja nakon uskrsnuća lako je zaključiti da je vjera u uskrsnuće vjera zajednice. I nakon prvih ukazanja učenici bijahu obuzeti sumnjom. Tek nakon spoznaje da i drugi imaju jednako iskustvo susreta s Uskrslim, iz prve nevjerice i sumnje izrasta vjera u uskrsnuće.

No, zajednica ovdje nije tek zato da bih na nju prenio svoje nesigurnosti i svoje sumnje, nije ni zato da bih umanjio ili prikrio snagu svoje sumnje. Vjera u uskrsnuće živi u zajednici učenika, jer je uskrsnuće stupanje u zajedništvo. Božanski Sin – koji je nekoć utjelovljenjem sišao iz vječnosti u vrijeme, u svijet, u ljudsku narav – smrću i uskrsnućem stupa u vječno zajedništvo s Ocem, u njegovu vječnost. Uskrsnuće objavljuje da su Otac i Sin jedno. Uskrsnuće otvara vrata novomu zajedništvu: zajedništvu ljudskoga s božanskim, vremenitoga s vječnim.

Krist je stupio u zajedništvo s Ocem, ušao u njegovu vječnost, postao u potpunosti jedno s njim. Duh Sveti jest zajedništvo Oca i Sina. Bît Duha Svetoga jest zajedništvo. Njegova je posebnost u tome da jezajedništvo, jedinstvo. Gdje je Božji Duh, tu nema raspršenosti i ‘mnoštva’; sve je jedno, jedinstveno, oživljeno istim životnim Duhom – u zajedništvu Oca i Sina. Zato je prvi dar Uskrsloga učenicima mir u kojemu se On nalazi. Pozdrav Uskrsloga »Mir vama«, dar je mira koji dolazi iz vječnosti, dar Božjega Duha, koji je snaga zajedništva čovjeka s Bogom. Zajednica učenikâ nije obična okupljenost ljudi. To je zajednica »okupljenih u njegovo ime«, zajednica onih koji ga traže, koji su otvoreni njegovu Duhu, njegovoj spasenjskoj prisutnosti, snazi Zajedništva s njime. Ta i sâm je rekao: »Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt 18, 20).

3. Apostol Toma iz naviještenoga evanđeoskog odlomka prikazan nam je kao čovjek koji Gospodina pokušava tražiti sâm, izvan zajednice. Ostavlja zajednicu učenika i odlazi tražiti Isusa. Njegovo traženje nije znak nevjere, nego želje za vlastitim putem do susreta s Uskrslim, za osobnim uvjerenjem da je Krist uistinu živ, Uskrsli. I na kraju, nakon traganja, Uskrsloga susreće tek kada se vraća u zajednicu učenika, u zajednicu koja je okupljena Duhom koji vodi u zajedništvo Oca i Sina.

Možda je Toma s puno više vjere i pouzdanja tražio Isusa negoli ostali učenici, možda je srcem bio otvoreniji Bogu od drugih, ali sâm nije mogao proniknuti u otajstvo uskrsnuća i stupiti u novost zajedništva s Uskrslim. Zajednica, okupljena u Kristovo ime, sveto je mjesto na kojem vjera biva rasvijetljena, sposobna prihvatiti ono što je čovjeku nemoguće.

4. Nije li Tomino traženje slika suvremenoga čovjeka koji će za sebe reći da vjeruje u Krista, ali želi biti slobodan, ne želi se identificirati sa zajednicom njegovih vjernika, ne želi nikomu pripadati… Zar Tomin put nije toliko puta put i nas samih kada, nezadovoljni zajednicom vjernika, Crkvom, njezinom vjerom ili – po našemu sudu – njezinim neuvjerljivim svjedočenjem, ili pak »njezinim grijesima«, pokušavamo u vjeri ići svojim putem. Gradimo ‘svoju’ duhovnost koja nas udaljava od Crkve, zajednice vjere, a svoje razilaženje sa zajednicom opravdavamo njezinim nerazumijevanjem naše duhovnosti te naš jedini ‘doprinos’ zajednici biva kritika koju joj upućujemo.

Mislimo da možemo vjerovati, a da pritom ne pripadamo. Vjerovati znači pripadati. Vjera je povjerenje, izručenje, pripadnost. Ona ne počiva na sigurnosti uvjerenja, nego na snazi povjerenja. Zato vjera s povjerenjem prihvaća neobuhvatljivost Boga, ali prihvaća i zajednicu vjerujućih.

Nije li želja da gradimo svoj put vjere, samo znak oholosti srca i uma, znak da nismo spremni pred drugima ispovjediti slabost svoje vjere, izreći svoje sumnje i svoje nesigurnosti. Crkva, zajednica vjere, nije »društvo savršenih«, nego zajednica onih koji su duboko svjesni svoje ranjivosti i ranjenosti, svojih slabosti, ali i zajednica onih koji su uvjereni da ih upravo u toj slabosti pohađa Onaj koji je objavitelj Očeva milosrđa i koji im otvara put do njegove vječnosti.

Zajednica učenikâ, otvorena prisutnosti Uskrsloga, živi rasvijetljena i prodahnuta njegovim Duhom. Zajednica vjernika, Crkva, očitovanje je zajedništva Krista s njegovim i našim Ocem. To zajedništvo temelj je svakoga zajedništva u Crkvi i put Crkve u svim njezinim nastojanjima.

5. Biti u zajedništvu s drugima ‘otupljuje’ oštrinu naše naravne potrebe za posebnošću, za isticanjem vlastitosti. Gdje je otvorenost zajedništvu, lako se postaje dionikom onoga što je temelj zajedništva, u koje biva uneseno i sve ono što je moj dar i moj doprinos, bez želje da to bude istaknuto kao moje. Stoga i oris života prve kršćanske zajednice u prvi plan stavlja zajedništvo: bijahu jedno srce i jedna duša. Jedino kao zajednica vjernika mogli su susresti Uskrsloga i biti njegovim svjedokom u svijetu koji mu se protivio.

I danas, koliko god su nam potrebni svjedoci, potrebne su nam zajednice koje će biti svjedoci. U Crkvi je bez sumnje mnogo duhovno jakih i, možemo slobodno reći, svetih kršćana. Ali, tek kada naše zajednice budu takve da imaju snage i hrabrosti pružiti svjedočanstvo Uskrsloga, svjedočanstvo novosti života, Crkva će početi govoriti svima razumljivim jezikom evanđelja. Na tu hrabrost zajedništva vjere pozvane su na osobit način obitelji. Ondje gdje danas teško dopire zajedništvo Crkve, zajedništvo obitelji, okrijepljeno Kristovim Duhom, biva nositelj svjedočanstva vjere, svjedočanstvo da je Krist živ, uskrsli, obnovitelj čovjeka i svijeta. 

Sabrani smo ovdje u njegovo ime. On, Uskrsli, među nama je, ne samo po riječi koju nam zbori, nego i po nama koji smo sabrani u njegovo ime. Ovo zajedništvo molitve, u kojoj po snazi Duha stupamo u zajedništvo Krista i njegova nebeskoga Oca, pokušajmo prenijeti i na zajedništvo života kako bismo doista, i kao pojedinci i kao zajednica obitelji, kao Crkva koja živi u našemu domu, bili svjedoci zajedništva s Bogom – svima koje susrećemo.

Može se ostati nekoliko trenutaka u tišini i razmatranju. Članovi obitelji mogu i sami iznijeti svoj doživljaj zajedništva s Uskrslim i svoju vjerničku povezanost s Crkvom, zajednicom vjere.


Ispovijest vjere

P.    U zajedništvu Duha Svetoga,
       koji nas uvodi u zajedništvo nebeskoga Oca i njegova ljubljenoga Sina,
       ispovjedimo vjeru Crkve.

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

 

Sveopća molitva

P.    Braćo i sestre, s pouzdanjem se utecimo Bogu, darivatelju novoga života,
       da nas oslobodi sumnje u njegovu blizinu,
       a srca nam ispuni vjerom i nadom u život vječni.

Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje uključiti djecu.

  1. Za Crkvu u svijetu:
    obnovi ju zajedništvom Duha Svetoga
    da vjerno kroči putem tvojih zapovijedi
    i u jedno okuplja sve koji u tebe vjeruju, molimo te.
  2. Za pastire Crkve – papu našega Franju, sve biskupe i svećenike:
    pomozi im da uvijek uranjaju u mudrost evanđelja
    te budu svjedoci tvoje blizine svakom čovjeku, molimo te.
  3. Za ljude koji su pogođeni bolešću
    i za sve koji zbog posljedica potresa trpe strah i neizvjesnost:
    sačuvaj u njima dar vjere i pouzdanja u tebe;
    otvori im oči srca da u požrtvovnosti ljudi koji im pomažu
    prepoznaju znakove tvoje blizine, molimo te.
  4. Za liječnike, za sve ljude u zdravstvu
    i za one se predaju njezi starih i nemoćnih:
    okrijepi ih strpljivošću, prodahni radošću
    i ispuni ljubavlju koja svemu daje ljepotu življenja, molimo te.
  5. Molimo te za ovu tvoju obitelji:
    nek tvoj Duh bude snaga našega zajedništva;
    ozdravi u nama sve što je ranjeno sebičnošću i nesposobnošću za ljubav; čuvaj nas u snazi obiteljske molitve
    koja unosi tvoje svjetlo u naše živote, molimo te.
  6. Primi u svoj nebeski mir, našu pokojnu braću i sestre,
    osobite one koji su umrli u samoći;
    daj im mjesta u zajedništvu proslavljenih u tvojoj vječnosti,
    molimo te.

Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne članove, za bolesne, za susjede…

P.    Ove zajedničke prošnje zaključimo molitvom
       koju nas je naučio Krist Gospodin.

S.   Oče naš, koji jesi na nebesima,
      sveti se ime tvoje,
      dođi kraljevstvo tvoje,
      budi volja tvoja
      kako na nebu tako i na zemlji.
      Kruh naš svagdanji daj nam danas.
      I otpusti nam duge naše
      kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
      I ne uvedi nas u napast,
      nego izbavi nas od zla.

 

 

Zaključna molitva

P.    Bože, vrelo milosrđa,
po smrti i uskrsnuću svoga Sina
očitovao si nam veličinu svoje ljubavi
i otvorio nam vrata vječnoga života.

Svojim Duhom, koji je prvi dar uskrsloga Gospodina,
prodahni ovu zajednicu tvojih vjernika:
ozdravi nas od svake razdijeljenosti
i svojom prisutnošću okrijepi naše zajedništvo
da jedni drugima budemo znak tvoje blizine,
kako bismo, dijeleći radosti i boli, hodili u tvome svjetlu
sve do dana kada ćemo te, zajedno s tvojim Sinom,
gledati licem u lice.

Uskrsli Gospodine,
koji nam pristupaš u našim kušnjama i tjeskobama,
u našim traganjima i sumnjama,
dođi u našu tamu i u svjetla koja zasljepljuju,
dođi u našu nijemost i buku koja zaglušuje,
dođi u osamljenost koja razara
i u zajedništva koja ne ispunjaju;
dođi da bismo spoznali što uistinu jesmo
i da bismo novim žarom žudjeli biti u tebi,
jer samo po tebi i po tvome daru istinski jesmo,
– u istini u kojoj smo stvoreni
i u zagrljaju kojim smo otkupljeni.

Po svome Duhu
budi uvijek među svima koji se sabiru u tvoje ime,
da tvoja Crkva, svéta po tvojoj svetosti,
bude mjesto rasta u vjeri,
mjesto gdje te pronalaze svi koji te traže,
mjesto gdje se razlijeva ljubav
i gdje se krijepi nada u vječnost
koju si nam pripravio u slavi Očevoj.
Dođi, Gospodine Isuse!

S.    Dođi, Gospodine Isuse.

 

P.    Blagoslov Boga svemogućega,
       ljubav njegova Sina Isusa Krista
       i zajedništvo njegova Duha
       neka siđe na nas
       i ostane vazda u nama.

S.    Amen.

P.    Blagoslivljajmo Gospodina svojim životom

S.    Bogu hvala.

 

Može se dodati Molitva posvete Božjemu milosrđu.

Bože, Milosrdni Oče,
koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu,
a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju,
danas ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka.
Sagni se nad nas grješnike,
ozdravi našu slabost,
porazi svako zlo,
učini da svi žitelji zemlje iskuse tvoje milosrđe
da bi u tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom,
uvijek nalazili izvor nade.
Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina,
budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Amen. 

(Sv. Ivan Pavao II.)

 

 

 

 

Potom svi zajedno mogu zapjevati pjesmu: Kraljice neba, raduj se.

ili se izmoli pozdrav Blaženoj Djevici Mariji.

P.    Kraljice neba, raduj se, aleluja!

O.   Jer koga si bila dostojna nositi, aleluja!

P.    Uskrsnu kako je rekao, aleluja!

O.   Moli za nas Boga, aleluja!

P.    Veseli se i raduj, Djevice Marijo, aleluja!

O.   Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu, aleluja!

P.    Pomolimo se.
       Bože, koji si se udostojao razveseliti svijet
       uskrsnućem svoga Sina,
       Gospodina našega Isusa Krista,
       daj, molimo te, da po njegovoj Majci, Djevici Mariji,
       postignemo radosti vječnoga života.
       Po istom Kristu Gospodinu našem.

O.   Amen.

 

 

Priredio:Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, www.hilp.hr

Zagreb, travanj 2020.

 

Preuzeto sa http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/otajstvo-i-zbilja/druga-vazmena-nedjelja-slavlje-u-obitelji-1269.html