Orahovo drvo - 5.list

Živi Bog u nama ❤️

Svaki put kad bih u životu imala poteškoću, nosila teško breme ili križ, u paketu su dolazili i veliki ljudi. Veliki oslonci. Velika vjera. Nikada nisam ništa postigla sama. 

Što su izazovi i problemi bili veći, Bog mi je slao veće ljude. I oslobađao me od površnosti onih koji nisu bili u stanju ponuditi ruku pomoći poput moga osobnoga Šimuna Cirenca. Uvijek se sjetim koliko se Krist samo ponizio da nam da priliku da mi njemu pomognemo. Pazi sad: mi, neznatni mali ljudi imamo priliku ponijeti križ Boga našega. No, reći će mnogi da se taj povijesni trenutak ne može ponoviti i pitamo se kako mi možemo pomoći nositi Kristov križ. Odgovor je jednostavan: pomažući bližnjima! Kad god mi je uistinu bilo teško, iznenada su mi se na vratima srca gnijezdili Veliki ljudi. Sve sami gorostasi plemenitosti i dobrote. U svakome od njih ja sam vidjela Boga; oni su bili čista Božja providnost i dar. Tako da, ma kroz što god prolazili, ne gubite vjeru ni nadu. Niste sami! Bog je s vama. Kroz prave ljude On je s Vama.

I kad tražite dokaze da Bog postoji, pogledajte oko sebe. Istinska, sebedarna ljubav usađena u srca dobrih ljudi istinski je dokaz kako Bog postoji i kako nas voli. Stvorivši nas na svoju sliku, On je udahnuo svoju božansku milost i ljubav u svakoga od nas. Bog je Ljubav posađena u svijet, u srca ljudi. Naučite je prepoznavati u drugima i u sebi i sve će biti puno lakše.

Mislim da je problem ovoga svijeta površnost. Previše očekujemo od Boga, a premalo smo spremni otkinuti od svoga komfora, od sebe, za druge. Pa smo, inficirani tom površnošću spremni bijesno pitati: Gdje je taj Bog dok djeca umiru od raka, gdje je Bog dok se ubijaju milijuni u Siriji? A ja Vas pitam: Gdje si ti dok ti prijatelj boluje sam? Gdje si dok ti susjeda nema za kruh? Gdje si kad nekoga nepravedno optuže? Gdje sam ja?! Gdje smo mi, tu je i Bog. On nam daje priliku da djelujemo, da preuzmemo dio odgovornosti za ovaj ranjeni i osamljeni svijet. On traži nas. On nas treba. Bog može djelovati bez čovjeka, ali daje čovjeku ulogu sukreatora dobroga. Odazivamo li se na poziv ili tapkamo u mraku?! Bog je Ljubav koja se najsavršenije utjelovljuje u čovjeku. Za to utjelovljenje potreban je osoban pristanak svakoga od nas. Pristaješ li na to poslanje ili i dalje revidiraš Boga ljutito mu tražeći zamjerke i propuste?! 

Bog je Ljubav. Sve druge definicije i filozofska razmatranja suviše su neznatna da bi nadišla ovu: Bog je Ljubav. I ništa više. Jer od Ljubavi ne postoji više. I sve velebno iz Ljubavi potječe i u Ljubav se utječe.

(Anita Plazibat)