Orahovo drvo - 4.list

...propustom! ?

 

Izopačen je svijet u kojemu je novac ultimativno mjerilo uspjeha. Ljudi kao da ne shvaćaju da ti neki ljudi koji raspolažu velikim materijalnim resursima imaju višestruko teže breme jer svaki višak pa i najmanji kojim raspolažemo izazov je i iskušenje. Što činiš s tim viškom?! Je li nagomilavaš stanove, bezbroj pari postola i bezočno skupih stvari dok je prvi do tebe u silnoj potrebi?! Je li daješ samo mrvice svojih viškova da umiriš savjest?! Je li daješ kako bi u očima svijeta bio humanitarac i velik, a istovremeno gomilaš viškove? Je li smatraš da to što imaš i jesi, imaš jer si višestruko vrjedniji i bolji od ostalih?! Ne misliš li da ti je to dano kao ispit, kao istinsko iskušenje? 

Da se ne zavaramo, ne vrijedi to samo za one koji materijalno imaju bezočno puno. To vrijedi i za one koji raspolažu znanjima, vještinama i talentima, a uprežu ih samo za vlastitu korist. Svaki propust na ovome svijetu, osobito onih kojima je puno dano, ozbiljna je stvar. Ako ti je dano puno, pod stostrukim si povećalom. Pa se stostruko i potrudi da suštinski povećaš ono čime raspolažeš - a to možeš samo dijeleći. 

Pojednostavnimo svoje postojanje. Treba nam malo. A i to malo postaje beskrajno puno u spremnosti na dijeljenje.

I pričica za razmišljanje:

"Čovjek neki sanjao neobičan san. Pakao je bio već popunjen, a vani su ljudi čekali u dugom redu. Đavao je bio prisiljen zatvoriti vrata i tako spriječiti ulazak novih kandidata.

- Ostalo je još samo jedno mjesto i, naravno, pripast će najvećemu grešniku – najavio je đavao.

- Je li netko od vas možda višestruki ubojica - upitao je na kraju.

Kako se nitko nije javio, on je sam pošao ispitivati što je tko zgriješio. Nakon nekog vremena ugleda u redu jednog kojega prije nije zamijetio.

- Što si ti učinio – upita.

- Ništa, ja sam dobar čovjek i ovamo sam dospio zabunom.

- Mora da si nešto učinio – promrmlja đavao. – Svi koji su ovdje nešto su zgriješili.

- Znam to – reče čovjek – ali ja sam uvijek bio daleko od svakog zla. Kad sam vidio kako ljudi progone jedni druge, ja u tom ludom lovu nisam sudjelovao. Djeca su umirala od gladi, prodavali su ih kao robove, odbacivali su siromahe kao što se baca smeće, izmišljali su lukavstva i varke kako bi jedni druge varali. Ja sam jedini odolijevao napasti i nisam ništa činio, nikada ništa.

- Baš ništa – upita đavao s nevjericom. – Jesi li siguran da si sve to vidio?

- Da, vlastitim očima!

- I ništa nisi učinio – opet će đavao.

- Ništa – odgovori čovjek.

Tada se đavao grohotom nasmija i reče:

- Uđi, prijatelju moj, ovo je mjesto za tebe!"

(Anita Plazibat)